Esoteric – novi SACD diskovi

17. lipnja 2021. | Esoteric, High-end audio

Mnoge tvrtke iz audio svijeta u jednom trenutku donesu odluku o pokretanju odjela koji će se baviti nosačima zvuka. Obično se radi o remasterima postojećih snimki ili snimanja novih djela u izvedbi ovovremenih umjetnika.

Mnoge tvrtke iz audio svijeta u jednom trenutku donesu odluku o pokretanju odjela koji će se baviti nosačima zvuka. Obično se radi o remasterima postojećih snimki ili snimanja novih djela u izvedbi ovovremenih umjetnika.

U pravilu su to nosači zvuka koji svojim karakteristikama odskaču od standardnih, i uvijek je

pomno odabrana glazba u stanju istaknuti najbolje karakteristike proizvoda koje tvrtka nudi na tržištu. Glazba s takvih nosača zvuka može se čuti po audio sajmovima/izložbama, ponekad se može kupiti ili se isporučuje zajedno s nekim kupljenim uređajem.

Dodana vrijednost takvim izdanjima velika je i ukazuje kako bi glazba mogla zvučati. Stoga, zbog kvalitete, odabira djela i vrlo ograničenih naklada, često dostižu kultni status. Predstavljaju i investiciju, jer starija, rasprodana izdanja najčešće imaju višu cijenu od novih.

Jedna od takvih kompanije je Esoteric, dio Teac grupe.

Nova kolekcija se sastoji od remek-djela klasične literature kojima je Esoteric privukao mnogo pozornosti, što zbog beskompromisne predanosti savršenoj rekonstrukciji izvornog zvuka master snimke, ali i zbog korištenja hibridne Super Audio CD (SACD) tehnologije radi poboljšanja reprodukcije. Odabrane snimke bile su najznačajniji dio povjesne baštine još od prvog izdanja.

Esoteric SACD nosači zvuka impresioniraju “dušom” skrivenom unutar nota koja se po prvi put otkriva u svoj svojoj ljepoti.

Ekipa koja se bavi stvaranjem savršenstva je:

  • SACD Producer: Motoaki Ohmachi (ESOTERIC COMPANY)
  • SACD Mastering Engineer: Masaya Higashino (JVC Mastering Center Daikanyama Studio)
  • SACD Authoring: Atsuo Fujita (f-inc)

Esoteric remastering studio

Antonio Vivaldi – Le quattro stagioni (Četiri godišnja doba)

Kataloški broj: ESSD-90238

Antonio Vivaldi (1678-1741)
Le quattro stagioni (Četiri godišnja doba)
iz “L’estro armonico”, Op. 3
Producent: Vittorio Negri
Snimatelji: Tony Buczynski, Hans Lauterslager

Snimano:

  • 29. travnja – 6. svibnja 1959., Beč (1-12);
  • 24. rujna – 2. listopada 1962., Švicarska (13-15, 19-21);
  • 10. – 14. lipnja 1962., Nizozemska (16-18)
Sadržaj na CD-u:

Le quattro stagioni

Concerto No. 1 for violin and strings in E major, RV 269 “La primavera”

  1. Allegro (in Mi maggiore)
  2. Largo e pianissimo sempre (in Do diesis minore)
  3. Allegro pastorale (in Mi maggiore)

 

Concerto No. 2 for violin and strings in G minor, RV 315 “L’estate”

  1. Allegro non molto (in Sol minore)
  2. Adagio e piano – Presto e forte (in Sol minore)
  3. Presto (in Sol minore)

 

Concerto No. 3 for violin and strings in F major, RV 293 “L’autunno”

  1. Allegro (in Fa maggiore)
  2. Adagio molto (in Re minore)
  3. Allegro (in Fa maggiore)

 

Concerto No. 4 for violin and strings in F minor, RV 297 “L’inverno”

  1. Allegro non molto (in Fa minore)
  2. Largo (in Mi bemolle maggiore)
  3. Allegro (in Fa minore)
    Felix Ayo, violina

Iz “L’estro armonico”, Op. 3

Concerto No. 6 for violin and strings in A minor, RV 356

  1. Allegro
  2. Largo
  3. Presto
    Roberto Michelucci, violina

 

Concerto No. 8 for 2 violins and strings in A minor, RV 522

  1. Allegro
  2. Larghetto e spiritoso
  3. Allegro
    Roberto Michelucci, Anna Maria Cotogni, violine

 

Concerto No. 10 for 4 violins, violoncello and strings in B minor, RV 580

  1. Allegro
  2. Largo – Larghetto
  3. Allegro
    Roberto Michelucci, Anna Maria Cotogni, Walter Gallozzi, Luciano Vicari, violine
    Enzo Altobelli, violončelo

Antonio Lucio Vivaldi  (Venecija, 4. ožujka 1678. – Beč, 28. srpnja 1741.), talijanski skladatelj i violinist. Otac ga je uveo u Duždevu kapelu kao unaprijed imenovanog nasljednika. Sviranje  orgulja učio je kod Legrenzija, zatim se zaredio, ali prekida svećeničku karijeru i dobiva nadimak „Riđokosi svećenik“. Skladateljski talent razvija pišući u Seminario musicale dell`Ospitale della Pieta, djevojačkom sirotištu.

Zahvaljujući njihovim koncertima jednom tjedno, za Vivaldija se pročulo u gradu i zemlji, a onda i izvan zemlje po virtuoznosti i stilu, kasnije poznatom kao Lombardski stil. Od 1725. – 1735. je na velikoj europskoj turneji, a obožavali su ga u Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj.

Čak je i Sveti Otac tražio da čuje njegovo senzacionalno muziciranje. Nastavlja nizati uspjehe u Amsterdamu, Firenzi, Anconi i Veroni. Na propalij svečanosti u palači Foscarini je upropastio ugled nakon čega se povlači, svi ga napuštaju i umire sam i zaboravljen.

Ostavio je 13 zbirki instrumentalne glazbe, 425 koncerata za soliste i orkestar (od toga 228 za violinu), 61 concerto grosso, 23 simfonije, 46 opera, 38 kantata, oratorij “Juditha Triumphans” i crkvenu glazbu.

Mendelssohn / Saint-Saëns / Lalo

Kataloški broj: ESSD-90241

Mendelssohn / Saint-Saëns / Lalo  

Koncerti, Arthur Grumiaux, violina
Felix Mendelssohn Bartholdy (1809. – 1847.): Violin Concerto in E molu, Op. 64
Royal Concertgebouw Orchestra,
Dirigent: Bernard Haitink
Camille Saint-Saëns (1835. – 1921.): Havanaise, Op. 83
Édouard Lalo (1823. – 1892.): Symphonie espagnole u D molu, Op. 21
Orchestre des Concerts Lamoureux,
Dirigent:  Manuel Rosenthal

Snimljeno:

  • 11. – 14.  svibnja 1960., Concertgebouw, Grote Zaal, Amsterdam (Mendelssohn, 1 – 3);
  • 1. – 5.  travnja 1963., Pariz (Saint-Saëns, Lalo, 4 – 9)
Sadržaj na CD-u:

Felix Mendelssohn, Violin Concerto in E molu, Op. 64

  1. Allegro molto appassionato
  2. Andante
  3. Allegretto non troppo – Allegro molto vivace

Camille Saint-Saëns, Havanaise

  1. Havanaise, Op. 83

Édouard Lalo, Symphonie espagnole in D molu, Op. 21

  1. Allegro non troppo
  2. Scherzando (Allegro molto)
  3. Intermezzo (Allegretto non troppo)
  4. Andante
  5. Rondo (Allegro)

Jakob Ludwig Felix Mendelssohn Bartholdy (Hamburg, 3. veljače 1809. – Leipzig, 4. studenog 1847.), njemački skladatelj koji je s devet godina debitirao kao pijanist, s 14 godina napisao je svoju prvu simfoniju, a sa 17 svoje majstorsko djelo, uvertiru za Shakespeareov “San ljetne noći”. Godine 1843. osniva konzervatorij, a Leipzig podiže u red glavnih europskih glazbenih središta. Putuje cijelom Evropom, a izvedbom Bachove Muke po Mateju uzrokuje veliku renesansu Bachove glazbe. Skladao je pet simfonija, razne koncerte, scensku glazbu, sonete, duete, trija, kvartete, oktete, komorna djela, oratorije, kantate… Bio je glazbeni romantičar s jasnim, preglednim i elegantnim izrazom, a posebnu slavu dostiže u Engleskoj. Ima kultni status među skladateljima 19. stoljeća s neponovljivim djelima a najcjenjeniji dio njegova opusa je orkestralna glazba. Od pet simfonija, ističu se treća Škotska simfonija i četvrta Talijanska simfonija, nadahnute melankolijom sjevera i vedrinom talijanskih motiva. Najboljim djelom romantizma smatra njegov koncert za violinu u e-molu.

Camille Saint-Saëns (Pariz, 9. listopada 1835. – Alžir, 16. prosinca 1921.), francuski skladatelj noeklasicizma. Kao čudu od djeteta, prva mu je skladba objavljena već 1839., a na prvom koncertu, koji je održao s 10 godina svirao je Mozartov Koncert za klavir br. 15, Händela, Bacha i Beethovena. Prvu simfoniju komponirao je sa 16 godina. Već drugom simfonijom (1853.) postiže veliki uspjeh. Karneval životinja (Le carneval des Animaux) i 3. simfoniju objavljuje 1886. godine. Treća simfonija velebno je djelo za dva klavira i crkvene orgulje. Bio je čudo među suvremenicima jer je pisao u gotovo svim žanrovima, uključujući operu, simfonije, koncerte, pjesme, sakralnu i svjetovnu zborsku glazbu, solo glasovir i komornu glazbu. Posljednje, samotne godine života proveo je u Alžiru  gdje je preminuo 16. prosinca 1921. godine.

Edouard Lalo (Lille, 27 siječanj 1823. –  Pariz, 22 travanj 1892.) francuski skladatelj španjolskog podrijetla. Učio je svirati glasovir i violinu u Lillu. Sa 16 godina odlazi u Pariz, jer su mu roditelji branili da se profesionalno bavi glazbom. Uzdržavao se podučavanjem violine. S prijateljima je osnovao gudački kvartet i, svirajući kvartete Haydna, Mozarta i Beethovena doprinio popularnosti komorne glazbe u Francuskoj. Tek s 50 godina postaje poznat i ondašnji dirigenti počinju svirati njegova orkestralna djela. Skladao je za violinu, Španjolsku simfoniju, operu „Le roi d’Ys“, balet „Namouna“, koncert za violončelo i td.

George Frideric Handel – Water Music – Music for the Royal Fireworks HWV 351

Kataloški broj: ESSG-90242 

George Frideric Handel (1685-1759)

Water Music

Music for the Royal Fireworks HWV 351

Engleski barokni solisti (English Baroque Soloists), sviraju na izvornim instrumentima
Dirigent:  John Eliot Gardiner
Producent: Wilhelm Hellweg (Water Music)
Snimatelj: Onno Scholze (Water Music)

Snimljeno:

  • veljača 1991., Abbey Road Studios, London (Water Music)
  • 15.– 16. lipnja 1983., Walthamstow Assembly Hall, London (Royal Fireworks)
Sadržaj na CD-u:

Water Music

Appendix

  1. Without indication (Variant in F major, HWV 331/1)

Suite No.1 in F major, HWV 348

  1. Ouverture (Largo – Allegro)
  2. Adagio e staccato
  3. Allegro
  4. Andante
  5. Without indication (da capo)
  6. Presto
  7. Air
  8. Minuet
  9. Bourree
  10. Hornpipe
  11. Without indication

Appendix

  1. Alla Hornpipe (Variant in F major, HWV 331/2)

Suite No.3 in G major, HWV 350

  1. without indication
  2. Rigaudon
  3. Without indication
  4. Menuet
  5. without indication
  6. without indication
  7. without indication

Suite No.2 in D major, HWV 349

  1. Allegro
  2. Alla Hornpipe
  3. Minuet
  4. Lentement
  5. Bourrée

Music for the Royal Fireworks HWV 351

  1. Ouverture (Adagio – Allegro – Lentement – Allegro)
  2. Bourrée
  3. La paix
  4. La Réjouissance
  5. Menuet I – II

Georg Friedrich Händel (Halle na Saali, 23. veljače 1685. – London, 14. travnja 1759.), njemačko-engleski barokni skladatelj najpoznatiji po svojim oratorijima i operama. Rođen je kao Georg Friedrich Händel u Halleu, no s dobivanjem engleskoga državljanstva 22. siječnja 1727., mijenja ime u George Frideric Handel. Najpoznatije djelo je oratorij Mesija po Biblijskim motivima.

Od instrumentalnih djela najznačajnija su Glazba na vodi i Glazba za kraljevski vatromet (Water Music, Music for the Royal Fireworks). Bio je pod utjecajem baroknih skladatelja (talijanskih i britanca Purcella), pa je njegova glazba motivirala mnoge skladatelj među koje spadaju i Haydn, Mozart i Beethoven.

Chopin: Études Op.10 & Op.25

Kataloški broj: ESSG-90239

Chopin: Études Op.10 & Op.25

Maurizio Pollini, klavir
Nadzor produkcije i snimanja: Rainer Brock
Tonmajstor (Balance Engineer): Heinz Wildhagen

Snimano:

  • 20. – 22. siječnja i
  • 15. – 19. svibnja 1972., Residenz, Herkulessaal, München
Sadržaj na CD-u:

12 Etudes, Op. 10

  • No. 1 in C major: Allegro
  • No. 2 in A minor: Allegro
  • No. 3 in E major: Lento, ma non troppo
  • No. 4 in C sharp minor: Presto
  • No. 5 in G flat major: Vivace
  • No. 6 in E flat minor: Andante
  • No. 7 in C major: Vivace
  • No. 8 in F major: Allegro
  • No. 9 in F minor: Allegro, molto agitato
  • No. 10 in A flat major: Vivace assai
  • No. 11 in E flat major: Allegretto
  • No. 12 in C minor: Allegro con fuoco

 

12 Etudes, Op. 25

  • No. 1 in A flat major: Allegro sostenuto
  • No. 2 in F minor: Presto
  • No. 3 in F major: Allegro
  • No. 4 in A minor: Agitato
  • No. 5 in E minor: Vivace
  • No. 6 in G sharp minor: Allegro
  • No. 7 in C sharp minor: Lento
  • No. 8 in D flat major: Vivace
  • No. 9 in G flat major: Allegro assai
  • No. 10 in B minor: Allegro con fuoco
  • No. 11 in A minor: Allegro con brio
  • No. 12 in C minor: Molto allegro, con fuoco

Fryderyk Franciszek Chopin – Frédéric François Chopin

Poljski skladatelj i pijanist (01.03.1810., Żelazowa Wola, Poljska – 17.10.1849., Pariz, Francuska). Pripada eri romantičara, skladao je isključivo za klavir. Opisan je kao pjesnički genij čija tehnika nije imala premca u njegovoj generaciji.

Čudo od djeteta, svoja najranija djela skladao je u Varšavi do 20. godine, kada napušta Poljsku u koju se više ne vraća. Skrasio se u Parizu, gdje je održao samo tridesetak koncerata. Uzdržavao se kao vrlo traženi učitelj klavira i prodajom svojih skladbi. Bio je prijatelj s Franzom Listom i Robertom Schumannom koji su ga jako poštovali i divili mu se. Problematičnu vezu održavao je s Francuskom književnicom Amantine Dupin (poznatijom kao George Sand) s kojom je proveo burno vrijeme na Mallorci.

Kasnijih godina financijski ga podržava Jane Stirling, odana učenica, obožavateljica, tajnica, menadžerica i organizatorica koncerata iz Škotske. Nakon njegove smrti, preuzela je odgovornost za popisivanje i zbrinjavanje rukopisa. Nema dokaza da su bili ljubavnici, ali njoj je Chopin posvetio dva svoja nokturna. Često su je nazivali „Chopinovom udovicom“.

Kad je u Parizu 1849. umro od tuberkuloze, imao je samo 39 godina.

Richard Strauss Eine Alpensinfonie (Alpska simfonija), Op. 64, Metamorphosen

Kataloški broj: ESSG-90240

Richard Strauss (1864. – 1949.)

Eine Alpensinfonie (Alpska simfonija), Op. 64,

Metamorphosen

David Bell, orgulje
Berlinska filharmonija (Berliner Philharmoniker)
Dirigent: Herbert von Karajan
Produkcija: Günther Breest
Supervizor snimanja: Michel Glotz
Majstor zvuka (Balance Engineer): Günter Hermanns
Montaža: Reinhild Schmidt

Snimano:

  • 1. – 3. prosinca 1980. (Alpensinfonie),
  • 25. rujna 1980. (Metamorphosen), Philharmonie, Berlin
    Sadržaj na CD-u:

    Eine Alpensinfonie, Op. 64

    1. Nacht
    2. Sonnenaufgang
    3. Der Anstieg
    4. Eintritt in den Wald
    5. Wanderung neben dem Bache
    6. Am Wasserfall
    7. Erscheinung
    8. Auf blumige Wiesen
    9. Auf der Alm
    10. Durch Dickicht und Gestrüpp auf Irrwegen
    11. Auf dem Gletscher
    12. Gefahrvolle Augenblicke
    13. Auf dem Gipfel
    14. Vision
    15. Nebel steigen auf
    16. Die Sonne verdüstert sich allmählich
    17. Elegie
    18. Stille vor dem Sturm
    19. Gewitter und Sturm, Abstieg
    20. Sonnenuntergang
    21. Ausklang
    22. Nacht

    Metamorphosen

    1. Studie für 23 Solostreicher

    Richard Strauss (München, 11. lipanj 1864. – Garmisch-Partenkirchen, 8. rujan 1949.), njemački skladatelj i dirigent. Čudo od djeteta, učio kompoziciju kod Meyera, kasnije postao dvorski  dirigent u Meiningenu, Weimaru, Münchenu te najvećim dijelom u Berlinu i Beču.

    Zahvaljujući uspjesima kao vodeći skladatelj nakon Wagnera, posvećuje se  skladanju opera. Udaljio se od poetike Wagnera i Mahlera, a nadahnuće je našao u Brahmsku (glazba) i Nietzscheu (literatura). Posebno je zaslužan za formu simfonijske poeme (Don Juan, Tod und Verklärung, Also sprach Zarathustra, Till Eulenspiegel’s Lustige Streiche i Don Quixote).

    Briljantni instrumentacijski aranžmani i složene harmonije očiti su u operama Salome, Elektra, Kavalir s ružom.

    Opus mu je obilježen neujednačenim razdobljima od kasnoromantičkog, neoklasicističkog, eklektičnog do modernističkog.

    Giacomo Puccini: Turandot

    Kataloški broj: ESSG-90243/4 (2 diska)

    Giacomo Puccini (1858-1924):  Turandot 

    Opera u tri čina i pet scena
    Libreto: Giuseppe Adami, Renato Simoni
    Pjevano na Talijanskom jeziku
    Zbor Bečke državne opere
    Zborovođa: Roberto Benaglio
    Zbor bečkih dječaka
    Bečka filharmonija
    Dirigent: Herbert von Karajan
    Produkcija: Günther Breest
    Nadzornik snimanja (Recording Supervision): Michel Glotz
    Inženjer snimanja (Recording Engineer): Günter Hermanns
    Montaža (Editing): Reinhild Schmidt

    Snimano:

    • 11-18 svibnja 1981, velika dvorana  Musikverein, Beč
    Uloge opere:

    Uloge:

    La Principessa Turandot                     Katia Ricciarelli (Soprano)

    L’Imperatore Altoum                          Piero De Palma (Tenor)

    Timur, re tartaro spodestato              Ruggero Raimondi (Bass)

    Il Principe Ignoto (Calaf), suo figlio   Plácido Domingo (Tenor)

    Liù, giovane schiava                           Barbara Hendricks (Soprano)

    Ping, Gran Cancelliere                                   Gottfried Hornik (Baritone)

    Pang, Gran Provveditore                    Heinz Zednik (Tenor)

    Pong, Gran Cuciniere                         Francisco Araiza (Tenor)

    Un Mandarino                                     Siegmund Nimsgern (Bass)

    Giacomo  Puccini

    Talijanski skladatelj (Lucca, 22. prosinac 1858. – Bruxelles, 29. studeni 1924.) potječe iz obitelji glazbenika. Podučavao ga je otac (mjesni orguljaš i kapelnik), a kasnije je završio konzervatorij u Milanu. Nakon premijere prve opere (Le Villi), izdavač G. Ricordi ju otkupljuje i naručuje drugu.

    Mentorstvo Ricordija imalo je presudan utjecaj na Puccinijev život i karijeru. Izgleda da je sjajno poznavao žensku psihologiju, tako da su žene bile središte radnje njegovih opera. Bio je velemajstor dramske radnje, melodije, lirskih arija i dueta.

    Surađivao je s Toscaninijem (dirigent) i libretistima Giacosom i Illicom. Niz izuzetno uspječnih opera čine Manon Lescaut, La Bohème, Tosca, Madama Butterfly, La fanciulla del West, Il trittico.

    Za razliku od mnogih skladatelja, bio je slavan i bogat. Raskošnu Turandot dovršio je Franco Alfanso, jer je Pucini umro. Praizvedena je 1926. godine u Milanskoj Scali pod ravnanjem Artura Toscaninija.

     

    Za sve dodatne informacije molimo da nas bez ustezanja kontaktirate!

    ESOTERIC ČLANCI:

    AUDIOCINEMA ART newsletter

    AUDIOCINEMA ART newsletter

    Budi Up – To –Date sa najboljim zvukom uz AUDIOCINEMA ART

    Prijavi se na naš newsletter i prvi saznaj novosti iz hi-fi svijeta!

    Uspješno ste se prijavili na našu newsletter listu! Hvala!

    Pin It on Pinterest