Esoteric – novi SACD diskovi

Antonio Lucio Vivaldi  (Venecija, 4. ožujka 1678. – Beč, 28. srpnja 1741.), talijanski skladatelj i violinist. Otac ga je uveo u Duždevu kapelu kao unaprijed imenovanog nasljednika. Sviranje  orgulja učio je kod Legrenzija, zatim se zaredio, ali prekida svećeničku karijeru i dobiva nadimak „Riđokosi svećenik“. Skladateljski talent razvija pišući u Seminario musicale dell`Ospitale della Pieta, djevojačkom sirotištu.

Zahvaljujući njihovim koncertima jednom tjedno, za Vivaldija se pročulo u gradu i zemlji, a onda i izvan zemlje po virtuoznosti i stilu, kasnije poznatom kao Lombardski stil. Od 1725. – 1735. je na velikoj europskoj turneji, a obožavali su ga u Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj.

Čak je i Sveti Otac tražio da čuje njegovo senzacionalno muziciranje. Nastavlja nizati uspjehe u Amsterdamu, Firenzi, Anconi i Veroni. Na propalij svečanosti u palači Foscarini je upropastio ugled nakon čega se povlači, svi ga napuštaju i umire sam i zaboravljen.

Ostavio je 13 zbirki instrumentalne glazbe, 425 koncerata za soliste i orkestar (od toga 228 za violinu), 61 concerto grosso, 23 simfonije, 46 opera, 38 kantata, oratorij “Juditha Triumphans” i crkvenu glazbu.

Edouard Lalo (Lille, 27 siječanj 1823. –  Pariz, 22 travanj 1892.) francuski skladatelj španjolskog podrijetla. Učio je svirati glasovir i violinu u Lillu. Sa 16 godina odlazi u Pariz, jer su mu roditelji branili da se profesionalno bavi glazbom. Uzdržavao se podučavanjem violine. S prijateljima je osnovao gudački kvartet i, svirajući kvartete Haydna, Mozarta i Beethovena doprinio popularnosti komorne glazbe u Francuskoj. Tek s 50 godina postaje poznat i ondašnji dirigenti počinju svirati njegova orkestralna djela. Skladao je za violinu, Španjolsku simfoniju, operu „Le roi d’Ys“, balet „Namouna“, koncert za violončelo i td.

Georg Friedrich Händel (Halle na Saali, 23. veljače 1685. – London, 14. travnja 1759.), njemačko-engleski barokni skladatelj najpoznatiji po svojim oratorijima i operama. Rođen je kao Georg Friedrich Händel u Halleu, no s dobivanjem engleskoga državljanstva 22. siječnja 1727., mijenja ime u George Frideric Handel. Najpoznatije djelo je oratorij Mesija po Biblijskim motivima.

Od instrumentalnih djela najznačajnija su Glazba na vodi i Glazba za kraljevski vatromet (Water Music, Music for the Royal Fireworks). Bio je pod utjecajem baroknih skladatelja (talijanskih i britanca Purcella), pa je njegova glazba motivirala mnoge skladatelj među koje spadaju i Haydn, Mozart i Beethoven.

Fryderyk Franciszek Chopin – Frédéric François Chopin

Poljski skladatelj i pijanist (01.03.1810., Żelazowa Wola, Poljska – 17.10.1849., Pariz, Francuska). Pripada eri romantičara, skladao je isključivo za klavir. Opisan je kao pjesnički genij čija tehnika nije imala premca u njegovoj generaciji.

Čudo od djeteta, svoja najranija djela skladao je u Varšavi do 20. godine, kada napušta Poljsku u koju se više ne vraća. Skrasio se u Parizu, gdje je održao samo tridesetak koncerata. Uzdržavao se kao vrlo traženi učitelj klavira i prodajom svojih skladbi. Bio je prijatelj s Franzom Listom i Robertom Schumannom koji su ga jako poštovali i divili mu se. Problematičnu vezu održavao je s Francuskom književnicom Amantine Dupin (poznatijom kao George Sand) s kojom je proveo burno vrijeme na Mallorci.

Kasnijih godina financijski ga podržava Jane Stirling, odana učenica, obožavateljica, tajnica, menadžerica i organizatorica koncerata iz Škotske. Nakon njegove smrti, preuzela je odgovornost za popisivanje i zbrinjavanje rukopisa. Nema dokaza da su bili ljubavnici, ali njoj je Chopin posvetio dva svoja nokturna. Često su je nazivali „Chopinovom udovicom“.

Kad je u Parizu 1849. umro od tuberkuloze, imao je samo 39 godina.

Richard Strauss (München, 11. lipanj 1864. – Garmisch-Partenkirchen, 8. rujan 1949.), njemački skladatelj i dirigent. Čudo od djeteta, učio kompoziciju kod Meyera, kasnije postao dvorski  dirigent u Meiningenu, Weimaru, Münchenu te najvećim dijelom u Berlinu i Beču.

Zahvaljujući uspjesima kao vodeći skladatelj nakon Wagnera, posvećuje se  skladanju opera. Udaljio se od poetike Wagnera i Mahlera, a nadahnuće je našao u Brahmsku (glazba) i Nietzscheu (literatura). Posebno je zaslužan za formu simfonijske poeme (Don Juan, Tod und Verklärung, Also sprach Zarathustra, Till Eulenspiegel’s Lustige Streiche i Don Quixote).

Briljantni instrumentacijski aranžmani i složene harmonije očiti su u operama Salome, Elektra, Kavalir s ružom.

Opus mu je obilježen neujednačenim razdobljima od kasnoromantičkog, neoklasicističkog, eklektičnog do modernističkog.

Giacomo  Puccini

Talijanski skladatelj (Lucca, 22. prosinac 1858. – Bruxelles, 29. studeni 1924.) potječe iz obitelji glazbenika. Podučavao ga je otac (mjesni orguljaš i kapelnik), a kasnije je završio konzervatorij u Milanu. Nakon premijere prve opere (Le Villi), izdavač G. Ricordi ju otkupljuje i naručuje drugu.

Mentorstvo Ricordija imalo je presudan utjecaj na Puccinijev život i karijeru. Izgleda da je sjajno poznavao žensku psihologiju, tako da su žene bile središte radnje njegovih opera. Bio je velemajstor dramske radnje, melodije, lirskih arija i dueta.

Surađivao je s Toscaninijem (dirigent) i libretistima Giacosom i Illicom. Niz izuzetno uspječnih opera čine Manon Lescaut, La Bohème, Tosca, Madama Butterfly, La fanciulla del West, Il trittico.

Za razliku od mnogih skladatelja, bio je slavan i bogat. Raskošnu Turandot dovršio je Franco Alfanso, jer je Pucini umro. Praizvedena je 1926. godine u Milanskoj Scali pod ravnanjem Artura Toscaninija.