Esoteric novi kolekcionarski primjerci diskova 01/2023 2.dio

Igor Stravinski

Ruski skladatelj Igor Stravinski (Oranienbaum, danas Lomonosov kraj Sankt Peterburga, 17. lipanj 1882. – New York, 6. travanj 1971.) bio je jedan od najutjecajnijih skladatelja 20. stoljeća. Osobito je bio cijenjen zbog svojih brojnih scenskih djela, među kojima su izvorni baleti Žar ptica, Petruška, Posvećenje proljeća, Apolon, Scènes de ballet i Agon te opera Život razvratnika.

Njegov otac Fjodor bio je jedan od vodećih basbaritona svog vremena. Godine 1901. Stravinski je ušao na Sveučilište u Sankt Peterburgu kao student prava i 1902. upoznao Nikolaja Rimskog-Korsakova, s kojim će studirati do njegove smrti 1908. godine. Te godine Stravinskijev Vatromet privukao je pozornost Sergeja Djagileva i najavio početak bogate partnerstvo s Diaghilevljevom tvrtkom Ballets Russes, za koju je Stravinski među ostalim skladao vrlo inovativne balete Žar ptica, Petruška, Posvećenje proljeća, Noces i Pulcinella. Stravinski je napustio Rusiju 1914., prvo se nastanivši u Švicarskoj, a od 1920. u Francuskoj. Od tada se počeo udaljavati od utjecaja ruskog folklora iz svoje rane karijere i umjesto toga se okrenuo ruskom klasicizmu, s operom Mavra koja je označila početak njegovog neoklasičnog razdoblje. Glavna neoklasična djela uključuju Oktet, Oedipus rex i Apollo. Godine 1939. preselio se u SAD, gdje je nastavio razvijati svoj kreativni odnos s koreografom Georgeom Balanchineom u Orfeju i Agonu. Od 1958. Stravinski je istraživao serijalizam, u djelima kao što su Threni, Potop i Abraham i Isaac. Svoje posljednje veće djelo, Requiem Canticles, skladao je 1966. godine.

Stravinski je bio neusporediv u svojoj sposobnosti da upije i ovlada nizom stilova, uvijek zadržavajući svoju nepogrešivu individualnost.

Wolfgang Amadeus Mozart

Salzburg, 27. siječnja 1756. – Beč, 5. prosinca 1791., austrijski skladatelj, prema ocjeni mnogih, jedan od najgenijalnijih skladatelja u povijesti glazbe.

Već s četiri godine Wolfgang zadivljuje svog oca dok napamet svira nekoliko djela na čembalu a napisao je i niz skladbi koje su sačuvane zahvaljujući ocu Leopoldu, salzburškom kapelniku, također skladatelju. U dobi od pet godina ovaj dječačić prvi put javno nastupa u Salzburgu, i to pred sumnjičavim pogledima iz orkestra kojima je Leopold “nametnuo” svojega potomka. Improvizirajući, odgonetavajući bez teškoća svoje još prve glazbene lekcije i dokazujući svoju neospornu glazbenu lakoću, mali genij osvaja čak i najnepovjerljivije glazbenike. 

Bilo bi pogrešno vjerovati da se mladi Mozart nije igrao. Dapače, cijeloga života bio je djetinjasto razigran, ali je njegova glazbena nadarenost odmalena bila iznimna. Sa sedam godina Amadeus održava senzacionalne glasovirske koncerte širom Europe. Nekoliko godina poslije, po sjećanju i po sluhu, bez greške će reproducirati skladbu Allegria čije su se note krile za isključivu upotrebu vatikanskog zbora, a koja se pjeva čak u devet glasova. S devet godina piše prvu operu Bastien i Bastiena, a s 13 dobiva mjesto koncertnog majstora u orkestru salzburškog nadbiskupa. Godine 1777. Mozart je nezadovoljan svojim statusom u Salzburgu, odlazi s majkom u Pariz, a nakon majčine smrti 1788. nastanjuje se u Beču, gdje se ženi Konstancom Weber, kontroverznom kćerkom kazališnog šaptača.

Počinje Mozartovo muževno doba, ispunjeno brigama . Genij velikog skladatelja ispred je vremena, što je uz njegov neobuzdani temperament izvor stalnih sukoba s mecenama, dvorskim i crkvenim moćnicima. Prisiljen sam posuđivati novac kod različitih lihvara i gulikoža, a pravi su mi prijatelji sve rjeđi – pisat će Mozart nekom prijatelju. Da bi preživio Mozart daje poduke iz glasovira i sklada po narudžbi mecena. Opera Otmica iz saraja postiže 1772. golem uspjeh, ali mu ne donosi i novčani probitak. Opera Figarov pir brzo je osvojila Europu, ali ne i konzervativni Beč.

Međutim, unatoč stalnim teškoćama Mozart stvara s nevjerojatnom lakoćom. Lijepu predigru operi Don Giovanni, po narudžbi direktora opere u Pragu, napisao je za jedan dan, a cijelu operu za dva mjeseca. Zato je Mozartova ostavština golema. 1791. Mozart sklada svoja najveća djela – operu Čarobna frula i veličanstveni Rekvijem, koji ne uspijeva dovršiti.

Umro je 5. prosinca 1791. u 35. godini života, u dobi kada većina umjetnika tek dostiže stvaralačku zrelost.

Bez obzira je li Mozart prikazan autentično ili ne, svakako vrijedi pogledati sjajan film Miloša Formana Amadeus u kojem se nazire sva njegova genijalnost i zaigranost…

Popis djela (po Ludwig van Köchel-u):potražite na:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Dodatak:Popis_skladbi_Wolfganga_Amadeusa_Mozarta

Johannes Brahms

(Hamburg, 7. svibnja 1833. – Beč, 3. travnja 1897.), njemački skladatelj.

Nakon početka karijere Hamburgu i Düsseldorfu, od 1863. godine živi i djeluje u Beču. u U tradiciji klasične glazbe postiže velike uspjehe korištenjem motiva iz narodne glazbe Mađarske i sjeverne Njemačke. Do danas je vrlo izvođen, te mnoge njegove teme predstavljaju općepoznata mjesta u glazbenoj kulturi zapadnog svijeta.

Nakon violine i violončela, Brahms od 1842. do 1848. polazi poduku iz klavira i komponiranja kod pijaniste i kompozitora Eduarda Marxsena koji je bio dobar poznavatelj Mozarta i Haydna, te osobni poznanik Beethovena i Schuberta, te je Brahmsa uveo u glazbenu tradiciju tih glazbenih velikana. 1849. godine objavljuje prve kompozicije, pod pseudonimom “G.W. Marks” koje poslije uništava, a najranija djela koja je ostavio i priznao nastala su 1851. godine: Scherzo Op. 4 i pjesma Heimkehr Op. 7 no. 6).

Godine 1850. upoznaje se s Mađarskom glazbom: violinist Ede Reményi (1828. – 1898.) ga upoznaje s čardašem, koji će u budućnosti izvoditi i sam Brahms, prateći na pijanu Reményjeve javne nastupe.

1853. godine upoznaje slavnog skladatelja Roberta Schumanna, koji potom u časopisu Neue Zeitschrift für Musik predstavlja Brahmsa kao mladog izuzetno nadarenog skladatelja. Brahms uvelike pomaže Robertu i njegovoj ženi Clari Schumann u zadnjim godinama Schumannova života.I nakon smrti R. Schumanna, nastavio je doživotno prijateljstvo s Clarom Schumann – također skladateljicom i jednom od najslavnijih pijanistica romantizma – s kojom je izgleda bio u platonskom odnosu; u svakom je slučaju ona za njega predstavljala idealnu žensku figuru. Clara je znatno pomogla Brahmsovoj karijeri, svirajući njegova djela na svojim koncertima. Krajem 1862. godine Brahms po prvi put dolazi u Beč, gdje se brzo upoznaje s mnogim istaknutim glazbenicima, među kojima su bili Joseph Hellmesberger, predstojnik studija violine na Bečkom konzervatoriju, te Julius Epstein, predstojnik studija glasovira na istom konzervatoriju. Od 1863. godine silno napreduje, a član je i povjerenstava koji ocjenjuju i nagrađuju druge glazbenike. Približno od 1876. godine svjetski je slavan: jedan od naslavnijih skladatelja svojega vremena.

Za Brahmsa, kao i za nas, možda. je najvažnije da 1889. godine pristaje snimiti prvu gramofonsku ploču, tada posve nov i zapravo eksperimentalni način bilježenja zvuka.

Umire od raka jetre 3. travnja 1897. godine u dobi od 63 godine.

Antonín Leopold Dvořák

Antonín Leopold Dvořák (Nelahozeves, Češka, 8. rujna 1841. – Prag, Češka, 1. svibnja 1904.), češki skladatelj.

Nakon osnovne opće i glazbene izobrazbe učio je svirati violinu, violu, glasovir, orgulje, osnove glazbene teorije i njemački. Svirao je u školskom orkestru i skladao koračnice i plesne komade. Uz ujakovu novčanu pomoć otišao je 1857. u Prag gdje je dvije godine polazio utjecajnu orguljsku školu, a uzdržavao se skladanjem i sviranjem violine u plesnom orkestru Karela Komzáka. U to je vrijeme skladao 2 simfonije, uvertire, 2 opere, koncert za violončelo u a-molu, komorne skladbe, misu i dr., mnoge od njih pod Wagnerovim utjecajem, koje će uništiti 1873. u doba stvaralačke krize. Iste godine postao je orguljašem crkve sv. Adalberta u Pragu.

Tijekom 1880-ih i 1890-ih izvodile su mu se nove skladbe – simfonije i komorna djela – u Češkoj, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i drugdje. Javna priznanja, dodjeljivanje austrijske državne stipendije, potpore drugih skladatelja (Smetane, a osobito Brahmsa i muzikologa E. Hanslicka) te tiskanje djela, potaknuli su toga skromnog i povučenog autora na stvaranje. Sam je ravnao izvedbama svojih djela u domovini i mnogim europskim zemljama. Višekratni posjeti Rusiji od 1890. i kasnije proizišli su iz prijateljstva s Čajkovskim.

U rujnu 1892. godine dobio je mjesto dirigenta u “National Conservatory of Music” u New Yorku, za tada ogromnu plaću od 15000 USD godišnje. Ubrzo nakon dolaska u Ameriku, Dvořák je napisao seriju članaka u kojima se osvrće na stanje američke glazbe. Podupirao je koncept da afroamerička glazba i glazba američkih indijanaca postane osnova razvoja američke nacionalne glazbe.

U SAD-u je komponirao 9. simfoniju Iz Novoga svijeta, komorne skladbe (kvarteti, kvinteti, violinska sonatina), uvertire, te prepravio ranija djela, a 1895. napisao koncert za violončelo u h-molu. Ljeti iste godine prekinuo je ugovor i vratio se u Prag te postao nastavnikom kompozicije na konzervatoriju, a od 1901. i njegovim ravnateljem. Dvořák se okušao na svim skladateljskim područjima. U svojim djelima udružio je respekt prema glazbi kasnih bečkih klasičara (Beethovena i Schuberta), zanimanje za onodobnu suvremenu glazbu (Wagner, Brahms) i prihvaćanje folklornog idioma (češkog/slavenskog, američkog).

Ludwig van Beethoven

Ludwig van Beethoven (Bonn, kneževina Svetog Rimskog Carstva, 16. prosinca 1770. – 26. ožujka 1827., Beč, Austrija) je bio njemački pijanist i skladatelj koji se smatra jednim od najvećih glazbenih genija svih vremena. Njegove inovativne skladbe kombinirale su vokale i instrumente, proširujući opseg sonata, simfonija, koncerata i kvarteta. On je ključna tranzicijska figura koja povezuje klasično i romantično doba zapadne glazbe.

Beethovenov osobni život obilježila je borba protiv gubitka sluha, a neka od najvažnijih djela nastala su tijekom posljednjih 10 godina njegova života, kad je već bio potpuno gluh. Preminuo je u 56. godini života.

Sa sedam godina je održao svoj prvi koncert i tada je proglašen „čudom od djeteta“. Postao je poznat kao virtuoz na klaviru a svirao je i orgulje i violinu. Premda u početku prilično prosperitetna, smrću njegova djeda 1773. i padom njegovog oca u alkoholizam, obitelj Beethoven je postajala sve siromašnija. Do 11. godine Beethoven je morao napustiti školu; sa 18 godina bio je hranitelj obitelji.

Nakon preseljenja 1792. u Beč, njegov talent i vizionarski duh ga je doveo do najviših krugova Habzburške monarhije. Beethoven je bio majstor kako za solo klavirsku glazbu, tako i za komerne sastave, simfonije i opere.

Peta simfonija – danas poznata i kao „Sudbinska” – spada među njegova najpoznatija djela. Kada je u Beču – nekadašnjem svjetskom centru klasične glazbe – u prosincu 1808. ta kompozicija premijerno izvedena, među prisutnima je vladalo negodovanje. Beethoven je bio dirigent i tada je imao 38 godina. Beethoven je u to vrijeme bio prvi glazbenik koji nije radio po narudžbi, za razliku od Haydna ili Mozarta, koji su svoju muziku skladali za crkvu i plemstvo. Na taj je način glazba izišla iz bogatih domova i postala dostupna široj javnosti.

Od 27. godine Beethoven počinje gubiti sluh, sa 48 je potpuno gluh i pati od tinitusa, što ga nije spriječilo da nastavi sa skladanjem.