Esoteric analogne LP ploče
Izgleda da su velemajstori iz Esoterica dobro razradili plan oko analogne reprodukcije glazbe, jer su nakon svjetske premijere gramofona najavili ponovno pokretanje proizvodnje LP ploča. S obzirom na kvalitetu i kultni status Esoteric SACD hibridnih diskova i davno objavljenih vinila, ništa manje ne očekujemo ni od reizdanja crnih ploča.
Izgleda da su velemajstori iz Esoterica dobro razradili plan oko analogne reprodukcije glazbe, jer su nakon svjetske premijere gramofona najavili ponovno pokretanje proizvodnje LP ploča. S obzirom na kvalitetu i kultni status Esoteric SACD hibridnih diskova i davno objavljenih vinila, ništa manje ne očekujemo ni od reizdanja crnih ploča.
Proizvodnja analognih vinilnih ploča
u najboljim dostupnim uvjetima
Analogne vinilne ploče iz serije “Masterpiece Collection” ponovno su izdane remasteriranjem originalnih master vrpci, ekskluzivno za vinilne ploče. Proces masteriranja obavljen je novouspostavljenim sustavom “Esoteric Mastering”, uključujući ESOTERIC-ovu vrhunsku opremu “Master Sound Discrete DAC” i “Master Sound Discrete Clock”. Osim toga, MEXCEL kabeli su štedljivo korišteni za postizanje besprijekornog zvuka visoke kvalitete.
Analogni proces rezanja izveden je u MIXER’S LAB-u u Tokiju pomoću Neumann VMS80 rezača, poznatog stroja proizvedenog u Zapadnoj Njemačkoj u zlatnoj eri analognog zvuka, od kojih su samo dvije jedinice preživjele u Japanu.
Uređaji “Esoteric Mastering” također se koriste za slanje podataka na analogni stroj za rezanje. U suradnji s MIXER’S LAB-om doveli smo opremu “Esoteric Mastering” u njihovu sobu za rezanje i spojili izlaz izravno na konzolu za rezanje Neumann SP79C. Zvuk “Esoteric Mastering” šalje se izravno u proces rezanja zaobilazeći dio ekvilizatora na konzoli. Proces rezanja izvodi g. Katsutoshi Kitamura, inženjer rezanja u MIXER’S LAB-u, i on je uložio svoje majstorske vještine u glavni disk.
Analogna oprema za rezanje
- Rezač: Neumann VMS80
- Konzola rezača: Neumann SP79C
- Pojačalo rezača: Neumann SAL74B
- Glava rezača: Neumann SX74
Danas je rijetkost rezati lak-ploču (ploča od nitroceluloze) samo za potrebe kontrole kvalitete, samo se master diskovi režu za prešanje ploča. Međutim, kako bi se postigla kvaliteta zvuka, ESOTERIC je napravio niz lak-ploča s različitim načinima prijenosa na reznu konzolu.
Narezane lak-ploče vraćene su u ESOTERIC Mastering Center na audiciju i provjeru kvalitete zvuka na ESOTERIC-ovom Grandioso T1 analognom gramofonu kako bi se odredila najbolja metoda prijenosa.
Esoteric je tako stvorio vinilne ploče proširujući informacije sadržane u originalnoj master vrpci, s fokusom na analogni zvuk.
Sadržaj pakiranja:
Sadržaj:
Antonin Dvořák (1841. – 1904.): Symphony No.9 in E minor, Op.95 “From the New World” (9. simfonija u e-molu, Op.95, “Iz Novog svijeta”)
- Žanr: simfonijska glazba
- Dirigent: István Kertész
- Vienna Philharmonic Orchestra
Strana A
- stavak – Adagio-Allegro molto
- stavak – Largo
Strana B
- stavak – Scherzo (Molto vivace)
- stavak – Allegro con fuoco
Izvornik:
- Vienna Philharmonic Orchestra (Bečka filharmonija)
- Dirigent: István Kertész
- Producent: Ray Minshull
- Snimatelj: James Brown
- Mjesto snimanja: Sofiensaal, Beč, 22. – 24. ožujak 1961.
Esoteric:
- Re-mastering:
- Producent: Motoaki Ohmachi (ESOTERIC COMPANY)
- Mastering: Masaya Touno (ESOTERIC COMPANY)
- Inženjer tehnike: Tetsuya Kato (ESOTERIC COMPANY)
- Narezivanje: Katsutoshi Kitamura (MIXER’S LAB)
DVOŘÁK 9. simfonija – Iz Novog svijeta - Esoteric ESLD-10001 (Esoteric Mastering) MPC: 105,00 €
Esoteric ESLD-10001
DVOŘÁK 9. simfonija – Iz Novog svijeta
Debitantski album poznatog dirigenta Kertesza za kuću DECCA
Imao je tek 32 godine kada je mladi Kertesz dirigirao prestižnom Bečkom filharmonijom u najdramatičnijoj izvedbi Dvořákove 9. “New World” simfonije u povijesti snimanja.
Istvan Kertész (28.08.1929., Budimpešta – 16. 04.1973., Herzliya, Izrael) bio je nasljednik slave mađarskog dirigiranja, počevši s Nikiszom pa nastavivši s Fritschajem, Ormandyjem, Sellom i Soltijem, te je dominirao dirigentskim svijetom 1960-ih. Bio je glavni glazbeni direktor Augsburške opere (1960.-1963.), generalni direktor Gradske opere u Kölnu (1964.-1973.) i glavni dirigent Londonskog simfonijskog orkestra (1965.-1968.). Što se tiče snimanja, napravio je brojna remek-djela za kuću DECCA, dirigirajući Bečkom filharmonijom, Londonskim simfonijskim orkestrom, Izraelskim filharmonijskim orkestrom i mnogim drugima. Nažalost, utopio se tijekom kupanja u Tel Avivu 1973. godine, na uzlaznoj putanji svoje karijere.
Ovaj je album bio monumentalna snimka koja je označila Kerteszov debi na prestižnoj etiketi DECCA. Posebno u Japanu, od objavljivanja za King Records 1961., slušan je kao standardna “New World” snimka ere analognog snimanja, paralelno s RCA verzijom Rainera/Chicago Symphony, Columbia verzijom Bernsteina/Njujorške filharmonije, Epic verzijom Sella/Clevelanda, DG verzijom Karajana/Berlinske filharmonije i drugima.
Mladi Kertesz, tada 32-godišnjak, iskoristio je duboki zvuk dugo etabliranog Bečkog filharmonijskog orkestra, dodajući dramatične promjene tempa i oživljavajući djelo uz žestoko udaranje timpana i urlanje limene glazbe, s takvom uzbudljivom strašću da je izvedba podsjetila na nastup uživo.
Pet godina kasnije, 1966., Kertesz je ravnao Londonskim simfonijskim orkestrom kako bi ponovno snimio ovu simfoniju kao dio cjelokupnog opusa Dvořákovih simfonija. Iako je svježi dinamizam verzije Bečke filharmonije zamijenjen zrelijom izvedbom u njegovoj kasnijoj karijeri, mnogi japanski ljubitelji glazbe ipak su preferirali verziju Bečke filharmonije.
Ovaj album je objavljen na našoj SuperAudio CD Hybrid Series (ESSD-90015) 2008. i na analognom vinilu (ESLP-10002) 2009. Ovo je drugi put u 14 godina da se album objavljuje na vinilnoj ploči.
Majstorske snimke u Sofiensaalu, poznatoj dvorani u kojoj je rođen DECCA zvuk
Producirao ga je Ray Minshull, koji je bio odgovoran za mnoga Kerteszova snimanja za DECCA-u, a snimao s Jamesom Brownom, Sofiensaal je bio dom DECCA-e za stereo sesije u Beču od 1956. do 1980-ih. Zofiensaal je izgrađen početkom 19. stoljeća kao kupalište, a kasnije je korišten kao plesna dvorana, gdje je Johann Strauss često nastupao.
Ovo je mjesto bilo idealno za DECCA politiku snimanja i reprodukcije svakog detalja s jasnoćom, a tu su i legendarni “Prsteni Nibelunga” kojom je dirigirao Georg Solti i druge sjajne snimke koje su predstavljale DECCA zvuk.
Ova izvedba simfonije “New World” bila je jedan od najboljih snimaka koji je utkan u tradiciju “čuvenih snimaka u Sofiensaalu”. Jasni i trodimenzionalni timpani, raskošni i briljantni puhači limenih instrumenata, jedinstveni zvukovi drvenih puhača kao što su bečka oboa i klarineta i svilenkastih, ali debelih žica (osobito krupne niske žice kontrabasova) i dalje zvuče živopisno i fascinantno, iako je od snimanja prošlo više od pola stoljeća.
Antonín Leopold Dvořák, češki skladatelj
(Nelahozeves, Češka, 8. rujna 1841. – Prag, Češka, 1. svibnja 1904.).
Antonín Leopold Dvořák
Antonín Leopold Dvořák (Nelahozeves, Češka, 8. rujna 1841. – Prag, Češka, 1. svibnja 1904.), češki skladatelj.
Nakon osnovne opće i glazbene izobrazbe učio je svirati violinu, violu, glasovir, orgulje, osnove glazbene teorije i njemački. Svirao je u školskom orkestru i skladao koračnice i plesne komade. Uz ujakovu novčanu pomoć otišao je 1857. u Prag gdje je dvije godine polazio utjecajnu orguljsku školu, a uzdržavao se skladanjem i sviranjem violine u plesnom orkestru Karela Komzáka. U to je vrijeme skladao 2 simfonije, uvertire, 2 opere, koncert za violončelo u a-molu, komorne skladbe, misu i dr., mnoge od njih pod Wagnerovim utjecajem, koje će uništiti 1873. u doba stvaralačke krize. Iste godine postao je orguljašem crkve sv. Adalberta u Pragu.
Tijekom 1880-ih i 1890-ih izvodile su mu se nove skladbe – simfonije i komorna djela – u Češkoj, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i drugdje. Javna priznanja, dodjeljivanje austrijske državne stipendije, potpore drugih skladatelja (Smetane, a osobito Brahmsa i muzikologa E. Hanslicka) te tiskanje djela, potaknuli su toga skromnog i povučenog autora na stvaranje. Sam je ravnao izvedbama svojih djela u domovini i mnogim europskim zemljama. Višekratni posjeti Rusiji od 1890. i kasnije proizišli su iz prijateljstva s Čajkovskim.
U rujnu 1892. godine dobio je mjesto dirigenta u “National Conservatory of Music” u New Yorku, za tada ogromnu plaću od 15000 USD godišnje. Ubrzo nakon dolaska u Ameriku, Dvořák je napisao seriju članaka u kojima se osvrće na stanje američke glazbe. Podupirao je koncept da afroamerička glazba i glazba američkih indijanaca postane osnova razvoja američke nacionalne glazbe.
U SAD-u je komponirao 9. simfoniju Iz Novoga svijeta, komorne skladbe (kvarteti, kvinteti, violinska sonatina), uvertire, te prepravio ranija djela, a 1895. napisao koncert za violončelo u h-molu. Ljeti iste godine prekinuo je ugovor i vratio se u Prag te postao nastavnikom kompozicije na konzervatoriju, a od 1901. i njegovim ravnateljem. Dvořák se okušao na svim skladateljskim područjima. U svojim djelima udružio je respekt prema glazbi kasnih bečkih klasičara (Beethovena i Schuberta), zanimanje za onodobnu suvremenu glazbu (Wagner, Brahms) i prihvaćanje folklornog idioma (češkog/slavenskog, američkog).
Sadržaj pakiranja:
Sadržaj:
Peter Ilyich Tchaikovsky (20.08.1907. – 21.08.1995.) – Swan Lake, Op.20 (Highlights)
(Labuđe jezero, op. 20, vrhunci)
- Žanr: orkestralna glazba
- Dirigent: Anatole Fistoulari
- Concertgebouw Orchestra of Amsterdam
Strana A
Uvod (Moderato assai)
- čin
No.1: Scène (Allegro giusto)
No.2: Valse
No.8: Danse des coupes (Tempo di polacca)
- čin
No.10: Scène (Modeato)
No.11: Scène (Allegro moderato)
No.13d: Danses des cygnes (Allegro moderato)
Strana B
- čin
No.13e: Pas d’action (Andante)
- čin
No.20: Dabse hongroise (Czardas: Moderato assai)
No.5b: Pas de deux (Tempo di valse – Andante – Tempo di valse – Allegro molto vivace)
No.24: Scène (Allegro)
- čin
No.27: Danse des petits cygnes (Moderato)
No.29: Scène final (Andante – Allegro agitato)
Izvornik:
- Concertgebouw Orchestra of Amsterdam
- Dirigent Anatole Fistoulari
- Producent: Ray Minshull
- Snimatelj: Gordon Parry, Kenneth Wilkinson
- Mjesto snimanja: Concertgebouw, Amsterdam, 22.-23. veljače 1961.
Esoteric Re-mastering:
- Producent: Motoaki Ohmachi (ESOTERIC COMPANY)
- Mastering: Masaya Touno (ESOTERIC COMPANY)
- Inženjer tehnike: Tetsuya Kato (ESOTERIC COMPANY)
- Narezivanje: Katsutoshi Kitamura (MIXER’S LAB
TCHAIKOVSKY Swan Lake, Op.20 – Highlights - Esoteric ESLD-10002 (Esoteric Mastering) MPC: 105,00 €
Esoteric ESLD-10002
TCHAIKOVSKY Swan Lake, Op.20 – Highlights
Remek-djelo “Labuđe jezero” u izvedbi susreta boga baleta Fistularija, najvećeg baletnog dirigenta 20. stoljeća i prestižnog orkestra Concertgebouw.
Kenneth Wilkinson + Gordon Parry uhvatili su čudesan DECCA zvuk.
Snimljena 1961. s Orkestrom Concertgebouw, ova briljantna snimka “Labuđeg jezera”, koja još uvijek drži Fistularijevo ime u povijesti snimanja, originalni je istaknuti disk s 13 izvadaka iz cijelog baleta. To je ujedno i jedina zajednička snimka Fistularija i prestižnog Concertgebouwa, a popularan je album koji se u Japanu više puta izdavao od ere analognih ploča i gotovo nikada nije nestao iz kataloga. Esoteric ga je objavio 2009. kao dio Super Audio CD Hybrid Series (ESSD-90019). Ovaj put, pred vama je nova remasterirana snimka od strane Esoteric Mastering sustava i ponovno izdanje na vinilnoj ploči.
Anatole Fistulari (20.08.1907., Kijev – 21.08.1995., London), bio je poznat kao jedan od najvećih baletnih dirigenata 20. stoljeća. Šareni zvuk Fistularijeve dirigentske palice, živahan i propulzivan ritam te nadasve lijepe i elegantne boje njegove izvedbe visoko su cijenili ljubitelji glazbe diljem svijeta, posebice kroz njegove snimke.
Snimio je znatan broj djela, uključujući pratnju arija i koncerata i mnoge cjelovite balete, no “Labuđe jezero”, koje je snimio 1961. s orkestrom Concertgebouw, bilo je briljantno remek-djelo koje još uvijek na visokom mjestu u povijesti snimanja drži Fistularijevo ime.
To je ujedno i jedina snimka zajedničkog nastupa Fistularija i prestižnog Concertgebouwa koja je postala nevjerojatno popularna, a u Japanu su nosači zvuka od LP ploče do SACD-a objavljeni više i gotovo nikada nije nestala iz kataloga.
Godine 1961. Bernard Haitink imenovan je glavnim dirigentom Orkestra Concertgebouw pod dvostrukim vodstvom Jochuma, DECCA je u veljači te godine organizirala stereo snimanja, a ovaj vrhunski album, “Labuđe jezero”, snimljen je zajedno s Mahlerovom 4. simfonijom (također vrhunska, majstorska izvedba i snimka) pod ravnanjem Soltija.
DECCA je tijekom ere mono snimanja napravila mnoge audio zapise orkestra Concertgebouw, ali ove dvije snimke iz 1961. bile su prve u stereo tehnici.
Ovaj je album bio cijenjen kao jedan od rijetkih DECCA stereo snimaka Concertgebouwa sve do 1980-ih, kada je isti orkestar za istu kompaniju nastavio snimanja Šostakovičevih simfonija kojima je dirigirao Haitink.
Ray Minshall, poznati producent, vodio je snimanja sa dva DECCA-ina inženjera zvuka – Kenneth Wilkinson i Gordon Parry, a ova čudesna snimka jasno i trodimenzionalno dočarava jedinstveni zvuk Concertgebouw orkestra, uključujući i šarmantne drvene puhače , briljantne i bogate limene instrumente, a iznad svega gudački dio sa svojim bogatim nijansama.
Petar Iljič Čajkovski
(Votkinsk, 7. svibnja 1840. – Sankt Peterburg, 6. studenog 1893.)
Petar Iljič Čajkovski
Petar Iljič Čajkovski (Votkinsk, 7. svibnja 1840. – Sankt Peterburg, 6. studenog 1893.), ruski skladatelj i jedan od najvećih glazbenih autora romantizma, porijeklom iz ugledne ukrajinske kozačke obitelji Čajka.
Sviranje i skladanje kratkih pjesama bili su dio kućnog obrazovanja mladog Petra. Osim toga, roditelji Čajkovskog bili su veliki ljubitelji glazbe i kod svoje su djece razvili ovu sklonost. Dječaku se posebno svidio Mozart. U svom dnevniku je kasnije zapisao da je “zahvaljujući njemu saznao što je glazba”.
Pojavio se u ruskoj carskoj glazbi istodobno sa skladateljima Novoruske škole, tzv. grupom Petorice, a njihovo se stvaralaštvo međusobno dopunjuje. Po svom glazbenom izrazu je kasni romantičar, a prožima svoja djela ruskim duhom u melodiji i sadržaju svojih opera.
Studirao je na petrogradskom Konzervatoriju, a predavao je harmoniju na Konzervatoriju u Moskvi i pisao glazbene kritike.
Za Simfoniju br. 3 u D-duru Čajkovski je 1875. godine dobio veliko priznanje. Krajem te godine krenuo je na turneju po Europi. Godine 1876. završio je balet Labuđe jezero kao i fantaziju Francesca da Rimini. Dok je prvi postao jedan od najčešće izvođenih baleta svih vremena, Čajkovski je ponovno doživio bijes kritičara koji su ga na premijeri ocijenili previše složenim i previše “bučnim”.
Nakon ostavke Moskovskom konzervatoriju godine 1878., potpuno se usredotočio na skladanje. Kao nevjerojatno plodan skladatelj njegov opus broji 169 djela, uključujući simfonije, opere, balete, koncerte, kantate i pjesme. Među najpoznatijim kasnim djelima su baleti Trnoružica (1890.) i Orašar (1892.).
Boreći se s društvenim pritiscima kako bi potisnuo svoju homoseksualnost, Čajkovski se 1877. godine ženi studenticom po imenu Antonina Milykova, a brak napušta već tjedan dana nakon vjenčanja. Tijekom živčanog sloma neuspješno je pokušao počiniti samoubojstvo i na kraju pobjegao u inozemstvo. Materijalnu neovisnost i boravak u inozemstvu omogućila mu je Nadežda von Meck, koja ga je uzdržavala do 1890. godine, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskoga. Nastupao je kao dirigent vlastitih djela po cijelom Ruskom Carstvu, Europi i SAD-u.
