Esoteric novi SACD diskovi 06/2024.

Gustav Theodore Holst

rođen Gustavus Theodore von Holst (Cheltenham, 21. rujna 1874. – London, 25. svibnja 1934.) bio je engleski skladatelj, aranžer i učitelj.

Njegova simfonijska suita “Planeti” (dovršena 1916., prva cjelovita izvedba 1920.) smatra se njegovim remek-djelom. Snažno, mistično djelo, odražavalo je skladateljevu fascinaciju mitskim i astrološkim aspektima sedam poznatih planeta izvan Zemlje (Pluton još nije bio otkriven – ili degradiran).

Njegovi najpoznatiji stavci su “Mars, donositelj rata” i “Jupiter, donositelj radosti”. Središnja melodija potonjeg prerađena je u popularnu englesku himnu, koja je izvedena na sprovodu princeze Diane 1997. Ostale Holstove važne skladbe uključuju “The Hymn of Jesus” (1917.), opere “Savitri” (1908.), “Savršena budala” (1922.) i “Lutajući učenjak” (1930.), “Zborska simfonija” (1925.) i uvertira “Egdon Heath” (1927.).

Gustavus Theodore von Holst rođen je u Cheltenhamu u Engleskoj, njemačkog i latvijskog podrijetla. Studirao je trombon na Kraljevskom koledžu za glazbu i prvo je zarađivao za život svirajući u limenim orkestrima. Od 1905. do smrti bio je glazbeni direktor Djevojačke škole St. Paul u Hammersmithu. Boležljiv, sklon knjigama i povučen, Holst je čvrsto vjerovao u astrologiju, a njegovo zanimanje za religiju i kulturu Dalekog istoka bilo je toliko veliko da je naučio čitati sanskrt. Klonio se svjetla reflektora i nije uživao u nekoliko godina slave koje mu je donio veliki uspjeh “The Planets”.

Kritičari su veći dio njegove glazbe smatrali hladnim i razumnim, a čak je i njegov najbliži prijatelj, skladatelj Ralph Vaughan Williams, imao rezerve prema njegovim kasnijim djelima. Holst je umro od krvarećeg čira u 59. godini. Njegova kći Imogen Holst bila je poznata dirigentica, skladateljica i muzikologinja.

(https://www.findagrave.com/memorial/6380559/gustav-holst)

Edvard Hagerup Grieg

(rođen 15. lipnja 1843., Bergen, Norveška – umro 4. rujna 1907., Bergen), bio je najveći Norveški skladatelj i osnivač Norveške nacionalne glazbene škole.

Među najpopularnijim djelima je orkestralna suita Peer Gynt, Opus 23, temeljena na djelu Henrika Ibsena.

Koncert za klavir u A molu, op. 16, završen je 1868. godine i jedan je od najpopularnijih klavirskih koncerata uopće.

Počeo je učiti klavir sa svojom majkom sa šest godina. Od 1858. do 1862. studirao je glazbu u Leipzigu pod mentorstvom Ignaza Moschelesa i diplomirao s odličnim uspjehom.

Nakon studija glazbe u Kopenhagenu ubrzo je razvio svoj originalni stil. Griegove harmonije postale su neortodoksne, bogate i izazovne za publiku uvjetovanu klasičnim skladbama Mozarta i Haydna. Za boravka u Rimu, gdje je izvodio svoju glazbu, stekao je europsku reputaciju.

Nakon povratka u Norvešku (1866.) postala ja očita njegova ljubav prema norveškoj narodnoj kulturi i tradicionalnim melodijama.

Njegova ljubav prema norveškoj narodnoj kulturi i tradicionalnim melodijama postala je očita u njegovim skladbama napisanim nakon 1866., godine kada se Grieg vratio u Norvešku.

S pismom preporuke Franza Liszta, Grieg je dobio državnu stipendiju za studij u Italiji i proveo zimu 1869.-1870. u Rimu. Tamo je Grieg izvodio svoju glazbu i imao sastanke s Franzom Lisztom i drugim europskim glazbenicima. U Rimu je započela i njegova suradnja s norveškim piscem Bjornsonom. Tijekom 1870-ih Grieg i Bjornson zajedno su napravili nekoliko dramskih skladbi. Godine 1876. Henrik Ibsen je zamolio Griega da napiše usputnu glazbu za “Peer Gynt”, dramu o norveškom narodnom heroju.

Od 1878. do 1880. Grieg i njegova supruga Nina, profesionalna pjevačica, otišli su na dvogodišnje putovanje gdje je Grieg nastupao u mnogim gradovima Europe. Izvodio je svoj klavirski koncert u Londonu tijekom 1880-ih i 1890-ih. Umro je 4. rujna 1907. u Bergenu u Norveškoj i položen je u planinsku spilju na svom seoskom imanju u Troldhaugenu.

Georg Friedrich Händel

Georg Friedrich Händel (Halle na Saali, 23. veljače 1685. – London, 14. travnja 1759.), njemačko-engleski barokni skladatelj najpoznatiji po svojim oratorijima i operama. Rođen je kao Georg Friedrich Händel u Halleu, no s dobivanjem engleskoga državljanstva 22. siječnja 1727., mijenja ime u George Frideric Handel. Najpoznatije djelo je oratorij Mesija po Biblijskim motivima. Od instrumentalnih djela najznačajnija su Glazba na vodi i Glazba za kraljevski vatromet (Water Music, Music for the Royal Fireworks). Bio je pod utjecajem baroknih skladatelja (talijanskih i britanca Purcella), pa je njegova glazba motivirala mnoge skladatelj među koje spadaju i Haydn, Mozart i Beethoven.

Početak u Njemačkoj

Georg Friedrich Händel rođen je 23. veljače 1685. kao i Johann Sebastian Bach i Domenico Scarlatti. Händel je talent za glazbu pokazao vrlo rano, te je već sa sedam godina svirao na čembalu i orguljama, a s devet godina je počeo i skladati. Njegov otac, nije želio da mu se sin bavi glazbom već je želio da studira pravo, ali je majka Dorothea poticala njegov glazbeni talent.

Italija

Od 1706. do 1709. Händel je boravio u Italiji gdje ga je pozvao Gian Gastone de’ Medici. Kako je tadašnji papa zabranio operu, Händel je posao našao u skladanju sakralne glazbe. Najpoznatije djelo iz ovog perioda je Dixit Dominus (1707.). Napisao je i mnogo kantata u opernom stilu koje su se izvodile na dvoru kardinala Pietra Ottobonija. U tom vremenu skladao je opere Rodrigo, Agripina, oratorije La Resurrezione i Trijumf vremena.

Agripina, koja je izvedena čak 27 puta, pokazala je njegovu skladateljsku zrelost i postavila je temelje za njegovu reputaciju vrsnog opernog skladatelja.

Vrhunac – Ujedinjeno Kraljevstvo

Händel 1710. postaje Kappellmeister kneza Đure, koji će kasnije postati Đuro I., kralj Velike Britanije i Irske. Godine 1710., tijekom svog puta u London, posjetio je Annu Mariu Luisu de’ Medici. U Londonu se skrasio 1712. te je dobivao godišnju plaću od £200 od kraljice Ane.

U travnju 1737., s 52 godine, Händel je doživio moždani udar a nakon oporavka fokusirao se na skladanju oratorija. Njegov Mesija praizveden je 13. travnja 1742. u Dublinu, a zbor koji je pjevao sačinjavalo je 26 dječaka i 5 muškaraca iz dva crkvena zbora.

Oslijepio je na oba oka, a umro 14. travnja 1759. u Londonu. Na sprovod došlo je više od 3,000 ljudi, a pokopan je uz sve društvene počasti. Grobnica mu se nalazi u Pjesničkom kutku Westminsterske opatije.

Nikad se nije ženio, a svoj privatni život držao je u tajnosti. Za razliku od mnogih skladatelja Händel je za sobom ostavio veliko imanje, u vrijednosti od £20,000 (što je tada bila ogromna vrijednost), od kojeg je veći dio otišao njegovoj nećakinji u Njemačkoj, a ostatak je podijeljen među ostalom rodbinom, slugama i prijateljima.

François-Adrien Boieldieu

François-Adrien Boieldieu (16. prosinca 1775. – 8. listopada 1834.) bio je francuski skladatelj, uglavnom opera, često nazivan “francuskim Mozartom”. Iako se njegova reputacija uglavnom temelji na operama, skladao je i druga djela, a među njima je i Koncert za harfu u C-duru, remek-djelo repertoara za harfu.

Prvo je glazbeno obrazovanje dobio od zborovođe, a zatim od orguljaša lokalne katedrale. Tijekom vladavine terora, Rouen je bio jedan od rijetkih gradova koji je održao značajan glazbeni život, a 1793. godine organiziran je niz koncerata na kojima su nastupili proslavljeni violinist Pierre Rode i tenor Pierre-Jean Garat. U to je vrijeme Boieldieu skladao svoja najranija djela na tekstove koje je napisao njegov otac (La fille coupable 1793., a zatim Rosalie et Mirza 1795.). Ta su mu djela odmah donijela uspjeh.

Tijekom revolucionarnog razdoblja, Boieldieu je otišao u Pariz i mudro počeo raditi kao ugađač klavira.  Kao skladatelj Boieldieu se usredotočio na melodije koje su izbjegavale previše ukrasa, postavljene na laganu, ali inteligentnu, orkestraciju. Hector Berlioz opisao je njegovu glazbu kao “ugodnu i ukusnu parišku eleganciju”. Godine 1798. imenovan je profesorom klavira druge klase. Godine 1800. postigao je pravi trijumf s Le calife de Bagdad (Bagdadski kalif).

Nakon raspada braka s plesačicom Clotilde Mafleurai, 1804. je otišao u Sankt Peterburg kako bi preuzeo dužnost dvorskog skladatelja ruskog cara, gdje je ostao do 1810. i skladao devet opera.

Godine 1820. postao je profesor kompozicije na Pariškom konzervatoriju i dobio nagradu Légion d’honneur. Postupno je izgubio sposobnost govora, vjerojatno zbog raka grkljana. Kako bi ga spasio od siromaštva, Adolphe Thiers dodijelio mu je državnu mirovinu od 6000 franaka. 25. rujna 1834. posljednji se put pojavio u javnosti na premijeri Le chalet Adolphea Adama.

Boieldieu je umro u Varennes-Jarcyju. Dana 13. studenoga 1834. njegovo je srce pokopano u Rouenu, u grobnici koju je platio taj grad, a projektirao Charles Isabelle, dok je njegovo tijelo pokopano na groblju Père Lachaise u Parizu.

Franz Schubert

Franz Peter Schubert (Lichtenthal kraj Beča, 31. siječnja 1797. – Beč, 19. studenog 1828.) bio je austrijski romantični skladatelj i premda je umro u 31. godini, bio je plodan skladatelj, napisao je oko 600 skladbi i devet simfonija.

U dobi od 10 godina, mladi Schubert osvojio je mjesto u zboru kapele bečkog carskog dvora i brzo stekao reputaciju nadobudnog skladatelja s nizom gudačkih kvarteta.

Nakon što je napustio školu i završio godišnju obveznu nastavu, Schubert je slijedio svog oca u učiteljsku profesiju. Ovo je u isto vrijeme bio katastrofalan potez i blagoslov, jer je Schubertovo duboko gađenje prema školskom okruženju konačno zapalilo dodir njegove kreativne genijalnosti. Godine 1814., kada je započeo poučavanje, skladao je svoje prvo neosporno remek -djelo, „Gretchen na svom kotaču“.

Dok se Schubert još uvijek borio zadržati svoje stalno mjesto učitelja, komponirao je 145 pjesama, Drugu i Treću simfoniju, dvije sonate i niz minijatura za solo klavir, dvije postavke za misu i druga kraća zborska djela , četiri scenska djela, gudački kvartet i razne druge projekte. Ovo razdoblje intenzivne kreativne aktivnosti ostaje jedan od najneobjašnjivijih podviga produktivnosti u povijesti glazbe. Godine 1822. upoznao je njemačkog skladatelja Carl Maria von Weber i Beethovena, ali iz tih se poznanstava nije puno izrodilo.

Glazbena druženja poznata pod imenom Schubertiade postala su vesela i razuzdana, tijekom kojih je Schubert mogao otpjevati neke svoje pjesme prateći se za klavirom.

Uz malo novca i ništa više od svojih obožavatelja koji su ga podržavali, Schubert je počeo proizvoditi naizgled beskrajan niz remek-djela koja su uglavnom bila ostavljena vrednovanju budućnosti, uključujući dva velika ciklusa pjesama, Die Schone Mullerin i Winterreise , osmu („Nedovršena“) i devetu („Velika“) simfoniju, Oktet za puhače, posljednja tri gudačka kvarteta, dva klavirska trija, Gudački kvintet, Fantazija „Lutalica“ i posljednjih šest sonata za solo klavir.

Kasno u ljeto 1828. posjetio je dvorskog liječnika Ernsta Rinna, koji je potvrdio njegove sumnje da je neizlječivo bolestan te da će vjerojatno ubrzo umrijeti. Neki od simptoma koje je imao upućuju na trovanje živom, koja se u to vrijeme koristila kao lijek za sifilis. Na početku studenoga ponovno se razbolio. Osjećao je glavobolje, groznicu, imao otečene zglobove i povraćao. Schubert je preminuo u Beču u dobi od 31. godine, 19. studenoga 1828. u stanu svoga brata Ferdinanda.