Advance Paris PlayStream A1 – Aspirant probranom hi-fi društvu – BUG recenzija

Tvrtka Advance Paris jedan  je od sudionika mlađe generacije u industriji kućne audioopreme. U osvit globalizacijskih trendova, prije nekih dvadesetak godina, pojavio se određen broj europskih tvrtki  (danas bismo ih nazvali startupima), koje su tragale za koliko-toliko pouzdanim partnerima na Dalekom istoku, kako bi zapadnjačkim tržištima ponudile neke nove brendove audiouređaja, solidno  koncipiranih (uglavnom temeljenih na klasičnim topologijama u A/B klasi, kad je riječ o amplifikaciji),
u cjenovnim kategorijama nižim od onih na koje su nas navikla tradicionalna imena, ali uz barem nužni minimum tehnoloških standarda kvalitete u skladu sa zapadnim propisima.

Jedna od njih bila je, dakle, i tvrtka koja se u početku zvala Advance Acoustics, a prije nekoliko godina rebrendirala se u danas aktualnu varijantu pod nazivom Advance Paris. Sve te tvrtke, a riječ je o britanskim, njemačkim, francuskim, talijanskim robnim markama, karakterizirali su uređaji koji su čak i površnijim poznavateljima industrije već na prvi pogled odavali svoje porijeklo iz kineskih tvornica, praktički odmah nudeći i odgovor na pitanje o cijeni povoljnijoj od usporedivih uređaja tradicionalnih brendova.

Stvar je bila prilično jednostavna i logična: za razliku od velikih proizvođača, koji su implementirali vlastite dizajne, čak i kad se krajnji proizvod izrađivao u dalekoistočnim tvornicama, kod ovih su se  “mlađih” proizvođača niske krajnje cijene postizale isključivo korištenjem pretkonfiguriranih, gotovih gradivnih komponenti iz ponude kineskih “izvođača radova”, što je uključivalo i unutarnju topologiju i vanjski dizajn uređaja.

Tako se stvorila cijela jedna niša audiokomponenti koje su nudile relativno dobre vrijednosti za novac, ako je pritom potencijalni europski vlasnik mogao prijeći preko osobnih dizajnerskih izričaja primjerenijih ukusu prosječnog kineskog potrošača, kao i ako se već unaprijed pomirio s činjenicom da interne komponente uređaja nisu prolazile rigoroznije QC postupke, kakvi su standardni kod poznatijih proizvođača (odnosno – onih s višom cijenom).

Estetski pročišćen

Ipak, čini se da je na relativno čist i konzervativan dizajn uređaja koji danas recenziramo, integriranog pojačala Advance Paris PlayStream A1, iz tvrtkine linije “Connected”, više utjecalo njegovo početno  mjesto u hijerarhiji, nego nekakvo generalno približavanje estetskih obrazaca kineske industrije  zapadnjačkim vrijednostima – barem kada govorimo o jeftinijim uređajima iz masovne proizvodnje.

Počevši od pakiranja, sve na fizičkoj implementaciji Advanceova pojačala podsjeća na to da je riječ o proizvodu porijeklom iz dalekoistočnih pogona.

Za razliku od tradicionalnih proizvođača, koji svoje proizvode u transportu štite jednako tradicionalnim stiroporom, PlayStream A1 dolazi zaštićen prema starom kineskom običaju: dobro upakiran u dodatnu kutiju od pjenaste umjetne “spužve”. Uz pojačalo, u paketu dolazi i solidan daljinski upravljač, koji može poslužiti i za potrebe ostalih uređaja s potpisom Advance Parisa, te kraći priručnik, napisan na više europskih jezika.

Sâm uređaj, kad ga se uzme u ruke, ipak ostavlja prilično dobar dojam, bez obzira na pomalo “limeni” krajnji utisak, posebno kad je riječ o prilično tankom gornjem poklopcu, zbog čega je teško othrvati se pomisli da on pomalo vibrira u radu. Prednja ploča, bez svake je sumnje, vrlo kvalitetno izvedena, od prilično debelog komada aluminija anodiziranog u antracitnu boju, podijeljenog na dva dijela tankim horizontalnim utorom, koji ide preko cijele dužine pojačala.

Relativno mali ekran s gornje strane te linije ipak ostaje u granicama funkcionalnosti, bez obzira na to što su meniji koje prikazuje nešto teže prohodni nego što bismo željeli. Osim ekrana, na prednjici su  istaknuta još tri upravljačka gumba, od kojih je jedan tipka za uključenje i isključenje u srebrnom finišu.

Druga je multifunkcionalni kotačić, također srebrne boje, pomoću kojeg je moguće prebacivati ulaze, regulirati glasnoću te kontrolirati sadržaje menija na ekranu, u suradnji s trećom tipkom, minijaturnim prekidačem koji služi kao tipka “Back” prilikom prohoda kroz menije.

Iako je prednja ploča, dakle, pri- lično pročišćena, danak da- lekoistočnoj estetici ipak se u neku ruku plaća, i to zbog pomalo nezgrapnog snježnobijelog osvjetljenja rubova veća dva gumba kada pojačalo radi (dok je On/Off prekidač obrubljen crvenim svjetlom kad je pojačalo na standbyu). Barem se ne radi o čestim i neugodnim plavim rasvjetama, sve je što možemo dodati na tu konstataciju.

Osim nabrojanog, na prednjoj ploči nalazimo još USB utor za vanjske memorije s glazbenim sadržajima, 6,35-milimetarski izlaz za slušalice, te još dvije diode. One su smještene centralno u donjem dijelu prednje ploče, paralelno jedna s drugom, te su obje markirane riječju Protect. To bi očito trebalo sugerirati da služe kao indikatori preopterećenja sklopova izlaznih pojačala u dual-mono konfiguraciji, no pitanje je može li o tome objektivno biti riječi, čak i nevezano uz činjenicu da Advance Paris nigdje izrijekom ne spominje pravu balansiranu internu topologiju svojeg pojačala.

Priključaka ima dovoljno

Sa stražnje strane pojačala nalazimo praktički standardnu postavu ulazno-izlaznih priključaka modernog integriranog pojačala, s dodatnim funkcionalnostima mrežne povezivosti (streaminga) i HDMI-ARC priključka, koje ipak, još uvijek, nisu tako rasprostranjene. U principu, želimo reći da su digitalni ulazi, odnosno mogućnosti interne D/A konverzije signala, danas upravo očekivane od hi-fi amplifikacije u potrošačkim klasama, unatoč određenim skepsama dijela zainteresirane javnosti glede tog pitanja unatrag samo nekoliko godina.

Možemo onda i krenuti upravo od digitalnih priključaka, s obzirom na to da pri vrhu lijeve strane stražnjice PlayStreama A1 baš od njih počinju opcije povezivanja. Tu su jedan koaksijalni i dva optička ulaza, što je dobra odluka, jer to znači da budući vlasnik neće morati posebno razmišljati o tome hoće li imati dovoljno digitalnih ulaza za CD svirač, igraću konzolu ili još nešto treće. Pored njih nalazi se LAN priključak. Tu sekciju nastavljaju Wi-Fi antena, spomenuti HDMI-AR priključak, te USB ulaz za  nadogradnju firmwarea, pored plastikom prekrivenog Bluetooth prijemnika.

Ispod tog digitalnog dijela ulaznih priključaka, smješteni su analogni ulazi i izlazi. Svi su opremljeni RCA utičnicama, a ukupno se radi o tri linijska i jednom phono MM ulazu, te jednom stereo preamp izlazu (koji se u menijima može podesiti da bude fiksni ili varijabilni), kao i jednom mono priključku za subwoofer.

Od polovice stražnje strane raspoređeno je puno manje funkcionalnosti – jedan par zvučničkih terminala, On/Off prekidač, te fiksno pričvršćeni kabel za strujni priključak.

Igra pogađanja

S obzirom na okolnosti opisane u okviru uz ovaj tekst, u nastavku donosimo određene pretpostavke o unutarnjem ustrojstvu PlayStreama A1. Osim pogleda kroz otvore za hlađenje na gornjem poklopcu, koji otkriva relativno malen toroidalni transformator, za sve drugo možemo se eventualno poslužiti  podacima dostupnim od jačih modela iz iste linije, primjerice, modela A5, za koji postoje neke fotografije unutarnje topologije.

Takvom vrstom dedukcije možemo zaključiti da se nešto slično tome  koristi i u modelu A1, samo skalirano na niže, s obzirom na krajnju izlaznu snagu manjeg modela,  odnosno da je vjerojatno riječ o pojačalu u A/B klasi, ustrojenom od jednog para izlaznih tranzistora po kanalu, omanjeg toroidnog transformatora te klasične postave filterskih kondenzatora osrednjih kapaciteta.

Ako je model A5 neki putokaz, možemo i zaključiti da se radi o tiskanim pločicama i internim komponentama relativno solidne kvalitete, bez obzira na to što je očito da se proizvode u velikim serijama, uz relativno male troškove.

Korištenje nije problematično

Od priključenja Advance PlayStreama A1 u ostatak sustava do početka korištenja nije prošlo puno vremena, iako je sâm postupak prijavljivanja na kućnu mrežu i nadogradnje sustava potrajao komparativno nešto duže nego kod sličnih uređaja. Ipak, nije tu bilo riječi o bilo kakvim drastičnim zastojima.

Ono što nas nije oduševilo jest pogled na aplikaciju Advance PlayStream. Radi se o prilično siromašnoj aplikaciji, kako sadržajem, tako i dizajnom i mogućnostima podešavanja. Nije čak riječ niti o nekom  pokušaju estetski čistog izričaja, nego jednostavno o stvari koja ostavlja dojam jeftinog – ali ne u onom dobrom smislu. Bilo kako bilo, pozitivno je to da sve što jest uključeno u nju radi bez ikakva problema, pa ako nije problem prihvatiti da je to u prvom redu sučelje za izbor playliste ili radiopostaje, neće biti ni posebnih zamjerki.

Druga je stvar ako je vlasnik imao dodira s drugim aplikacijama, koje imaju brojnije mogućnosti podešavanja opcija, ili koje omogućuju, primjerice, uključenje uređaja iz aplikacije, da ne spominjemo ergonomiju korištenja – to su stvari u kojima  Advance PlayStream kaska za aktualnim trendovima.

Također, od relativno neuglednog ekrana na prednjoj ploči uređaja teško da će si korisnik nešto posebno pomoći, jer je prostor za informacije ograničen, a meniji idu relativno “duboko” u mogućnosti  podešavanja (tonske kontrole, fiksni/varijabilni izlaz, i slično), pa je vjerojatnost zabune svakako  prisutna.

S druge strane, samo prisustvo streaming m ogućnosti i HDMI-ARC priključka još uvijek se treba računati kao komparativna prednost, jer kad izuzmemo integrirana pojačala koja su konceptualno asketska (to jest, žele sugerirati da je maksimalna pozornost posvećena temeljnoj funkciji pojačanja audiosignala), u nekoj konzumnoj klasi audiouređaja još uvijek, kad su naprednije mogućnosti u pitanju, većinom prevladavaju samo digitalni audioulazi. Isto tako, ne treba na kraju zaboraviti naglasiti da je sve što se tiče funkcioniranja, kako osnovnih, tako i tih naprednijih mogućnosti, u dnevnom ritmu prolazilo bez problema ili “štucanja”.

Svira u skladu s cijenom

Bolje vijesti imamo, također, i u aspektu samih zvučnih performansi uređaja, koje bez svake sumnje, jesu vrlo solidne. Možda interna konfiguracija i nije dualmono, niti je riječ o posebno robusnom strujnom fundamentu pojačala, no sa zvučnicima prosječne osjetljivosti, prosječno stabilne  impedancije, i uz uvjete kućnog slušanja u dnevnoj sobi stana u stambenoj zgradi (dakle, na glasnoćama u okviru kućnog reda), PlayStream A1 nikad nije zaplovio u nepoznatom, stoga nije došlo ni do kakve kompresije zvučne slike, ili uključenja famoznih “Protect” diodica.

Kako bismo se i uvjerili u to, preslušali smo vjerojatno najbolji album koji je u dosadašnjoj karijeri isporučio dvojac R. Garza i E. Hiltor, poznatijih pod nazivom svog projekta Thievery Corporation. Radi se o albumu “Mirror Conspiracy” iz 2000. godine, atmosferičnom elektronskom world-music favoritu za sunčane terase i kišna gradska popodneva. Glazbeni broj istog naziva kao i album “Mirror Conspiracy” obilježen je, primjerice, jakim prisustvom perkusija, koje je odsvirao njihov suradnik Roberto Berimbau, a Advanceov PlayStream A1 ne propušta ih prezentirati onakvima kakve bi trebale biti.