Luksuz za jabučare – Auralic Altair G1.1 – BUG recenzija

Auralic Altair G1.1

Auralic Altair G1.1 Do prije nekih desetak godina, zapravo se ništa specijalno nije događalo u svijetu visokovjerne reprodukcije zvuka u kućnim uvjetima. Naravno, može se diskutirati o uistinu brojnim pojavama koje su do tog trenutka pokušavale uhvatiti nešto značajniji momentum na tržištu, uključivši u to i neke vrlo promišljene koncepte kao što je to, primjerice, SACD digitalni format. No, objektivno, sve od inauguracije CD formata, još tamo prije kojih četrdesetak godina, prosječni kućni audiosustav – bio on skup ili jeftin – fundamentalno se nije gotovo nimalo bio promijenio.

Čak i kada govorimo o samostalnim D/A konverterima (DAC-ovima), koji naizgled figuriraju kao epitom trenutačno aktualne audiokomponente, često promiče činjenica da su se prvi samostalni uređaji takve vrste pojavili nepuno desetljeće nakon pojave CD formata. Naravno, njihova uloga konceptualno je bila sasvim drugačija od one modernih DAC-ova. Naime, pojava prvih takvih strojeva bila je uvjetovana isključivo pokušajem da se odvoji konverterski dio regularnog CD playera od transportnog mehanizma, kako bi se minimizirao međusobni utjecaj ta dva segmenta digitalnog front-enda, kakav je već u to doba postojao.

Ključni trenutak, izgleda, dogodio se u trenutku kad su se pojavili prvi lossless formati kodiranja glazbe u digitalnom obliku. S obzirom na to da su se prvi kompresijski formati audiosignala tipa MP3 pojavili u ophođenju zbog razloga koji nisu baš bili vezani za kvalitetu zvuka (nego, jasno, u prvom redu zbog praktičnih razloga), pojava FLAC-a i sličnih formata bilo je pitanje nesumnjivo prirodnog razvoja stvari, u trenutku kad je računalna snaga dostupna prosječnom korisniku postala adekvatna.

Daljnjim slijedom događaja, bilo je – također – samo pitanje trenutka u kojem će se netko sjetiti iskoristiti računalo u ulozi transporta digitalnog audiosadržaja, sad kad već postoji široko dostupan format audiodatoteke u (najmanje) CD kvaliteti. Često su se takve stvari događale u entuzijastičkoj i DIY sferi, pa je uskoro došla do izražaja posvemašnja neadekvatnost uobičajenih operacijskih sustava u svrhu kvalitetne reprodukcije glazbe, uzrokovane raznim razlozima, koji se uglavnom mogu svesti na općeniti zaključak da čak niti digitalna reprodukcija zvuka nije tako jednostavna stvar, a da bi se samo tako mogla prepustiti dijelu sustava projektiranom s nekim sasvim drugim prioritetima na umu.

Kao još jedan znak novih vremena, jedan od prvih svjetskih uređaja u aktualnoj kategoriji digitalnih transporta, odnosno svirača audiodatoteka posvećenih jedino i isključivo kvalitetnoj i preciznoj reprodukciji glazbe, došao je 2014. godine iz tvrtke originalno utemeljene u kineskom Pekingu. Radilo se o modelu Aries (tada opisanog kao uređaj s funkcijom tzv. streaming bridgea), koji je na tržište izbacila upravo tvrtka Auralic, ista ona koja proizvodi i uređaj koji danas testiramo. Navedeni Aries bio je jedan od onih uređaja koji su doslovno stvorili danas vjerojatno najpropulzivniju nišu u industriji kućnih audiouređaja, na neki način ustoličujući i sâm koncept reprodukcije audiodatoteka kao ravnopravne karike visokokvalitetnog lanca kućnog hi-fi sustava.

Globalni standardi kvalitete u visokoj klasi

Kada dođete u dodir s uređajem visoke cjenovne klase, vrlo brzo osvijestit ćete da sasvim očito postoje standardi koji definiraju kvalitativne uzuse izrade u tom društvu. Altair G1.1. jest digitalna ulazna komponenta, za koje smo se više puta osvjedočili da se funkcionalno mogu (sasvim pristojno, k tome) izvesti i kao uređaj minijaturnih dimenzija, u potpunosti izrađen od industrijske plastike. No, ovdje to nikako nije slučaj. Auralicov osnovni stroj iz kataloga svrstava se u komponente smanjenih dimenzija (34×32×8 cm), no teži ozbiljnih 7,4 kilograma.

To je stoga što je izrađen iznimno masivno, “tenkovski” reklo bi se, na način koji bi posramio mnoga audiopojačala (kategorije u kojoj je čvrsta i kvalitetna izrada kućišta upravo nužnost), i to ne samo kad govorimo o onima u nižim cjenovnim kategorijama. Čvrsto i masivno kućište od brušenog satenskog aluminija, pregledan i kvalitetan 4-inčni IPS ekran smješten centralno na prednjoj ploči, te nevjerojatno kvalitetna izvedba fizičkih priključaka na Altairovoj stražnjici, kumulativno odaju dojam uređaja namijenjenog profesionalnoj uporabi, a ne uređaja koji služi kućnoj zabavi.

U verziji koju testiramo, G1.1, koja je na tržište izašla prije nešto više od godine dana, Auralic je prethodnoj inkarnaciji uređaja (Altair G1) dodao posebno podnožje velike mase na koje je smještena elektronika uređaja u svrhu anuliranja vibracija i eventualnih elektromagnetskih interferencija. S time u vezi, postaje i jasnije zašto će neupućenog promatrača iznenaditi velika težina uređaja, kad ga primi u ruke. No takvi su standardi u visokoj klasi hi-fi uređaja, bez obzira je li riječ o uzročno-posljedičnoj vezi tehnoloških, elektronskih karakteristika uređaja te potrebe za čvrstom i pouzdanom “ljušturom” koja će ih očuvati, ili o jednostavnoj tržišnoj utakmici. Bilo kako bilo, Auralicov Altair G1.1 u svakom će slučaju kvalitetom izrade i korištenih materijala opravdati svoj tržišni status, takav kakav jest, i bez ikakvih kompromisa ravnopravno se pridružiti lancu uređaja kojima je možda kvalitetna i visokovrijedna izvedba i funkcionalna nužnost.

Polivalentna ponuda

Altair G1.1 budućem će korisniku pružiti obilje mogućnosti i opcija korištenja. Kako smo već spomenuli, ovaj Auralicov osnovni uređaj nije isključivo streamer, nego ima opcije korištenja u funkciji DAC-a. U tu svrhu, Altair G1.1 opremljen je s čak četiri standarda digitalnih priključaka – tu su dva klasična S/PDIF-a, koaksijalni i optički, zatim USB-B digitalni ulaz, te balansirani AES/EBU, visoko specificiran standard porijeklom iz profesionalnih okruženja. U današnje vrijeme mogli bismo, jasno, tematizirati nedostatak HDMI ARC ulaza, s obzirom na to da sve više audiofila počinje koristiti svoje televizore kao dio audiolanca, no čini se da je njegov nedostatak više posljedica nišne specijalizacije Altaira u segment high-end uređaja za konzervativniju publiku.

Kad je riječ o daljnjim mogućnostima korištenja, Altair G1.1 opremljen je i mogućnošću prihvata internog SSD-a, a Auralic će vam ponuditi i verziju već opremljenu njime, kapaciteta 1 TB. Tako ćete svoju kolekciju glazbe moći spremiti izravno u utrobu uređaja, bez potrebe da dodajete nekakav USB disk u utor na stražnjoj strani (USB-A priključak s oznakom HDD). Svakako je pohvalno što postoje obje mogućnosti. Dodatni je feature to što je Auralic omogućio da na njega priključite CD pogon s USB priključkom, te izravno s njegova operacijskog sučelja rippate sadržaj s CD diskova, u visokoj kvaliteti. Kad je u pitanju veza s lokalnom i globalnom mrežom, na raspolaganju vam je standardni Ethernet priključak, kao i Wi-Fi 5, u svrhu čega su u pakiranju priložene dvije antenice koje se montiraju na rubovima zadnje ploče uređaja.

Izlazni analogni priključci osigurani su u formatima klasičnih RCA konektora (vrhunske kvalitete, ponovno ističemo), te kao balansirani XLR izlazni priključci. Taj dodatak pridonosi još jednoj mogućnosti korištenja, za koju je Altair G1.1 iznimno pogodan – s obzirom na njegov ustroj s implementiranom vrhunskom digitalnom kontrolom glasnoće, uz podatni i precizni okretni regulator na prednjoj ploči, ovaj uređaj može biti i izvanredno pretpojačalo u sustavu orijentiranom isključivo na digitalne ulazne signale.

Kad je riječ o opcijama korištenja, tu trebamo dodati i vrlo kvalitetno izvedeno pojačalo za slušalice, koje je omogućeno preko 6,35-milimetarskog priključka na prednjoj ploči. U Auralicu tvrde da je riječ o izvedbi kvalitativno ravnopravnoj mnogim zasebnim pojačalima za slušalice, koje stoga neće biti potrebno posebno nabavljati, ako korisnik bude želio pojačati svoj setup kvalitetnim slušalicama. Na kraju, osvrnimo se i na iznimno kvalitetno realizirano pakiranje uređaja, izvedeno u dvostrukoj kutiji s velikodušno korištenim zaštitnim spužvama, koje sadržava još i Wi-Fi antenice, strujni kabel, te također uključuje i neobično iscrpne upute za uporabu, koje kvalitetom odaju dojam prave male knjižice – vrlo profesionalno.

Unutarnje bilo emocije

Unatoč, dakle, manje fluidnom korisničkom iskustvu u slučajevima u kojima se ne koristi iOS platforma, temeljni aspekt u kojem se procjenjuje audiokomponenta neizostavno je kvaliteta performansa, jer bi zanemarivanje tog faktora doslovno urušilo identitet takvih uređaja. S obzirom na sve dosad pobronimalo bojati da Auralic svojim Altairom G1.1 ne bi uspio postići vrlo visoke standarde kvalitete reprodukcije. Oni su svakako, i sasvim očekivano, vrhunski, tako da bismo rekli da će glavna preokupacija novopečenom vlasniku ovog uređaja biti kontemplacija o ostatku sustava, odnosno o sprezi pojačala, zvučnika i sobe za slušanje. Barem ako taj dio križaljke nije već prije riješio.

U svakom slučaju, osim ako se ne radi o izrazito zahtjevnom korisniku ili o izrazito zahtjevnim uvjetima neke druge vrste, stava smo da će vlasnik u pravilu moći staviti kvačicu na stavku digitalnog izvora zvuka u svojem sustavu, u smislu “riješeno”. Na dugi rok, možda i ultimativno.

Kao i svi vrhunski audiouređaji, u pravim uvjetima i Altair će slušatelju ponuditi jednu suptilnu dodatnu dimenziju zvuka, koja se često može razabrati kao određena emotivna uključenost (involvement) u strukturu glazbenog djela. Iako se tako nešto može činiti kao tehnološki neodredivo, u principu je glazbena izvedba koja nam se “sviđa” dobro potkovana upravo tamo gdje se to tiče reprodukcije vremenske domene glazbe, odnosno onda kada svaki takt upada točno tamo gdje ga očekujemo.

Tako reprodukcija postaje uvjerljiva (omogućuje nam da uživamo u glazbi), iako tu kategoriju ne možemo jasno definirati prema principu “fali tu visokih”, ili nešto slično. Dobar primjer ukazao nam se praktički sam od sebe – izvedba pjesme “Fade Into You”, kultnog klasika grupe Mazzy Star, skrenula nam je pozornost na manje poznatu stvar s istog albuma (“So Tonight That I Might See”), asketski instrumentiranu “Five String Serenade”, koju je napisao još jedan kultni autor, Arthur Lee.

Aranžman koji daje puno prostora glasu u svakom pogledu jedinstvene Hope Sandoval, u izvedbi ovog Auralicova uređaja uklopljenog u kvalitetan audiosustav, omogućuje nam da – iz njenog glasa, posebno – naslutimo društveni okoliš, porijeklo, kulturne utjecaje i emotivni diskurs u vrijeme stvaranja albuma.

Takav amalgam doslovan je razlog kumulativne, konačne slike – albuma, benda i pjevačice – kakva je ostala zapisana u kolektivnom sjećanju i kulturnim analima, naravno, u konjunkciji s onim mentalnim slikama nastalim na nastupima pred publikom. Za takvu racionalizaciju glazbenog sadržaja možda se i jest potrebno malo introspektivno potruditi, no ako glazbeni sustav nije u stanju predočiti nam materiju bez metafizičkih “kamenčića” koji žuljaju i ometaju pozornost, vjerojatno nećemo biti u stanju do kraja doprijeti do tog unutarnjeg bila glazbene pojave, ako smo bili uskraćeni da ih vidimo uživo. S tim u vezi, onima koji tako nešto u nekom trenutku dožive, pomalo postaje i logična ta neupućenima većinom teško shvatljiva potraga za “boljim zvukom”, posebna vrsta uglavnom benigne opsesije (“audiofilskog svraba”), koji se ponekad i može izliječiti ovako kompetentnom spravom, kakav je to već Auralicov Altair G1.1.

Sportska elegancija za izabranu publiku

Kad govorimo u hi-fi uređaju koji košta uistinu solidnu količinu novca, a posebno ako je riječ o ulaznoj digitalnoj komponenti – za što na tržištu ima podosta kvalitetnih rješenja za pristupačnu svotu – teško možemo zamisliti da je njegovim tvorcima bila prioritetna nekakva polivalentnost, ili dobar odnos cijene i kvalitete. S druge strane, kad pogledamo mjesto Altaira G1.1 u okviru Auralicove hijerarhije, te njegove neosporno brojne mogućnosti korištenja, čini se da je neka vrsta “ugodne ponude” ipak bila predstavljena kao radni zadatak tvrtkinim inženjerima pri razvoju upravo tog modela.

Altair G1.1, naime, osim u svojoj osnovnoj funkciji u ulozi streamera, izvrsno će poslužiti i kao vrhunski D/A konverter za one koji imaju ekstenzivnu kolekciju CD medija i nekakav stariji, mehanički kvalitetan CD player, ili za one koji nemaju problema optikom povući audiosignal iz svog televizora. Altair će tako kompetentno pokriti određen sloj potencijalnih kupaca koji su ionako razmišljali o nabavi vrhunskog samostalnog DAC-a.

Posljednja Altairova funkcionalna opcija u nekoj mjeri čak se i približava okvirima, u prvom redu racionalne kupnje, a tiče se njegova vrhunskog digitalnog pretpojačala. Onima koji možda već imaju vrhunsko izlazno pojačalo, Altair može značiti izbacivanje jedne komponente iz lanca reprodukcije, bilo da su im motivi usmjereni na manje zauzeće životnog prostora od audiokomponenti, bilo da im više znači pojednostavljenje puta signala do zvučničkih jedinica.