Triangle Capella – Pjesma zvijezda blizanki – BUG recenzija

Triangle Capella

Iako to možda u prvi mah i ne pada na pamet, francuska audioindustrija nije samo jedna od svjetski vodećih, nego i među onima s najdužim stažem. Gotovo usporedo s prvim hi-fi zvučničkim konstrukcijama za privatne kupce, koje su se pojavile u Sjedinjenim Američkim Državama, tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća, tvrtke kao što su to Cabasse, Supravox i Elipson već su nudile rafiniranom francuskom tržištu svoje vlastite modele dinamičkih zvučnika.

Tvrtka Triangle, čiji ćemo proizvod ovom prilikom recenzirati, zaplovila je tim vodama nešto kasnije, no i nadalje je poštovanja vrijedan podatak da je njihov prvi proizvod, zvučna kutija nesvakidašnje i napredne konstrukcije, pod nazivom Model 1180, predstavljen prije sada već gotovo 45 godina.

Zapravo, sam za sebe, taj podatak niti ne bi bio važan, ako on ne bi podrazumijevao uspješno funkcioniranje tvrtke tijekom cijelog narednog razdoblja, te konstantan razvoj i napredak, kako proizvodnih kapaciteta u francuskom Soissonsu, kojima se tvrtka s razlogom hvali na njihovim web-stranicama, tako i tehnološke osnove njihovih proizvoda.

Jedan od razloga za uspjeh samog održanja tvrtke na nemirnom tržištu hi-fi opreme svakako je i temeljni princip koji je uspostavio njihov sada već mitski osnivač Renaud de Vergnettes – intencija da se dizajniraju elegantni objekti za visokokvalitetnu reprodukciju zvuka.

Stoga je estetski profinjen izgled svih dosadašnjih Triangleovih zvučnika neizostavno važan faktor, dok je, kako bi osigurala da kvaliteta zvučne reprodukcije uopće ne dođe u pitanje, tvrtka već od samih početaka koristila tehnološki napredne tehnike dizajniranja i ispitivanja kvalitete, od analitičkog sustava Klippel, pa sve do modernih MLSSA i CLIO dizajnerskih, odnosno mjernih alata.

Tijekom vremena, tvrtka počinje istraživati mogućnosti implementacije karakterističnih okruglastih horn-visokotonaca, te posljedično postaje i tržišno poznata prema tim elementima, kako estetskog, tako i tehnološkog dizajna.

Zvijezde interijera

Nazvan prema astronomskom pojmu, odnosno sustavu dviju zvijezda, estetskim izričajem Capella u potpunosti opravdava tako gizdavo ime. Poznavatelji tvrtke već su se prije susreli s predivnim elegantnim linijama njihovih proizvoda, finiširanih u furniru visoka sjaja, te garniranog metalnim odsjajem zvučničkih jedinica. Sve to nudi i Capella, uz još poneki specijalni efekt.

U prvom redu, to se odnosi na specifični plavi finiš inačice koju smo dobili na test, pod imenom Astral Blue, a koji imitira šare i strukturu godova drveta. Iako je odmah jasno da takav koncept može, u toj bogatoj plavoj boji, biti isključivo nadrealan (kozmički, reklo bi se), moramo priznati da je riječ o jednom od najefektnijih finiša koje smo dosad vidjeli.

Tom dojmu iznimno pridonosi i metalna struktura boje mjedi, svojevrsni stalak koji diže volumen kutije nekoliko centimetara iznad podloge, s obzirom na to da je otvor bas-refleksa smješten na “podnoj” dimenziji zvučnika. Iako ta konstrukcija izgleda vrlo efektno, ona sa sobom nosi i neke praktične probleme, o čemu ćemo kasnije.

Prednjicu zvučnika još će ukrasiti i logotip tvrtke ispisan zlaćanom bojom, te ovalne mrežice zvučnika uokvirene plastičnim okvirom jednake nijanse, u konačnici finiširajući estetski dojam na najvišim mogućim razinama – u najmanju ruku, kad su u pitanju oni koji nemaju ništa protiv takve, iznimno upečatljive art deco stilizacije u svojem domu. Za one malo suzdržanije, tu su, ipak, i nešto krotkije opcije finiša, koje sve nose astralna imena – smeđa Brown Nebula, crna Black Star, te bijela Space White.

Dojam će se još pojačati kada skinete zaštitne maske. Pogled na zvučnik otkrit će nam iznimno atraktivan 25-milimetarski horn-visokotonac od legure magnezija i aluminija, te prilično masivan 6,5-inčni midbass zvučnik sa snježnobijelom membranom od celuloze. Važno je napomenuti da se ti driveri ručno sastavljaju u tvrtkinom vlastitom proizvodnom pogonu.

Iako Triangle možda i nema pravi industrijski pogon koji bi im omogućio vlastitu proizvodnju zvučničkih jedinica “od nule”, svakako je bilo koji udio stručnog rada pri proizvodnji drivera p okazatelj da je veza između njih, skretnice i zvučničkog kabineta, puno više “organska”.

Odnosno, da je krajnji proizvod pod značajno većom kontrolom Triangleova inženjerskog tima, nego što bi to bio slučaj kada bi jednostavno kupovali off-the-shelf jedinice od nekog od velikoserijskih proizvođača. Same kutije volumenom i masom prilično su supstancijalne – dimenzije su im 200×380×315 milimetara, dok svaka kutija teži solidnih 8,5 kilograma.

To će već na prvu pokazati da je Capella pogodna i za nešto veće prostorije, čak i prije negoli ju uistinu isprobamo, pa čak i prije negoli bacimo oko na specifikaciju koja tvrdi da će zvučnici raditi u deklariranom frekvencijskom rasponu od 42 Hz do 22 kHz na +/- 3db, dakle, prilično duboko u sub-bass području (ono od 20 do 60 Hz). Taj će dojam potvrditi i vrlo čvrst, te na popularni test kuckanjem, akustički potpuno “mrtav” kabinet.

Hoće li se, i kada, ta tehnologija dovoljno proširiti da se hi-fi zajednica konačno riješi iznimno zamornih i esencijalno beskorisnih rasprava o raznim značajkama “kabelologije”, odnosno eventualne važnosti spojnih kabela na zvuk uređaja – nadamo se da ćemo barem dio odgovora dobiti i tijekom ovoga testa.

U navedenoj kutiji svakog zvučnika u paru nalazi se još i logika DSP skretnice – na koju se, vidjet ćemo kasnije, može utjecati i aktivnom korekcijom sobne akustike – te po dva 50-vatna digitalna pojačala, svako zaduženo za svoj zvučnički driver.

O njima Triangle ne navodi neke posebne podatke, no čini se da takva konfiguracija puta signala – bez skretnice između amplifikacije i pojedinog drivera – djeluje blagotvorno na krajnji performans gotovo svake vrste ustroja. Proučavajući Triangleove materijale, zapazili smo i da se hvale sustavom koji su, u maniri patentiranog rješenja, nazvali “DVAS tehnologijom” (Driver Vibration Absorption System).

U stvarnosti, radi se o svojevrsnoj udlagi od EVA pjene, koja je strateški smještena između motora srednjetonskog drivera i poprečne ukrute kabineta, kako bi se maksimalno umanjila vibracija cijelog ansambla jedinice. Svakako je riječ o vrlo dobroj i korisnoj ideji, koja, bez sumnje, nosi određene benefite definiciji zvučne slike, iako ostaje dojam pomalo pjesničkog izričaja, nazivajući dotičnu “tehnologijom”.

Tech noir

Ako ste već primijetili da nazivno “mrežno osposobljeni” zvučnik na svojim kabinetima zapravo i nema nikakvih priključaka – ako izuzmemo analogni RCA – to je stoga što par tih aktivnih zvučnika dolazi, zapravo, kao trio.

Treći član paketa nazvan je Stereo Hub, a radi se o crnoj plastičnoj kutijici s Triangleovim logotipom, koja sve svoje funkcionalnosti, osim signalne LE diode na prednjici, nosi na stražnjoj strani. Tu ćete pronaći sve one konektore koje Capella kao sustav za reprodukciju glazbe i zvuka zapravo treba, kako bi uopće ostvarila pravo na tu kategorizaciju.

Radi se, redom, o jednom linijskom analognom RCA stereo ulazu, čak tri optička digitalna ulaza, jednom digitalnom koaksijalnom, zatim USB Type-B konektoru, koji služi isključivo kao ulaz (za računalo, u pravilu), dodatnom 3,5-milimetarskom analognom/optičkom ulazu, te na kraju, upravo neizostavnom HDMI ARC priključku.

Osim tih funkcionalnosti, Stereo Hub ima i još jedan USB Type-A konektor, namijenjen isključivo servisiranju, antenu koja kombinira Bluetooth i Wi- Fi mrežne protokole, te set koji se sastoji od diodice s nazivom WiSA, i tipke “Pair”, čija je funkcija identična onima koji se nalaze na samim zvučnim kutijama.

Moramo primijetiti kako bismo bili sretniji da se našlo mjesta i klasični žični mrežni konektor, iako tijekom testiranja nismo uočili neke probleme s funkcioniranjem bežične mreže – barem u smislu da probleme koje jesmo primijetili (o čemu ćemo nešto kasnije) nekako ne bismo pripisali Wi-Fi adapteru.

Iako Triangle ne navodi ništa posebno o Stereo Hubu, osim njegovih brojnih funkcionalnosti, pozornom promatraču neće promaći činjenica da je ustvari riječ o uređaju danske tvrtke Platin, specijalista za WiSA protokol, te kako je zapravo riječ o njihovom WiSA HT Stereo Hubu, koji koriste i preimenuju, baš kao i Triangle u ovom slučaju, brojni proizvođači vrlo kvalitetnih aktivnih zvučnika, kao što su Buchardt, System Audio i Phonar.

Riječ je, dakle, o vrlo moćnoj crnoj kutijici prepunoj tehnologije, koja, uz osnovni zadatak prenošenja visokorezolutnog audiosignala do aktivne zvučne kutije, podržava i brojne streaming platforme preko AirPlaya 2, odnosno Chromecasta, te prilično moćan DSP motor, koji omogućuje automatsku (korekcija sobne akustike) i ručnu ekvalizaciju, kao i određene mogućnosti menadžmenta subwoofera.

Za posljednje, važno je napomenuti da se pritom podrazumijeva da je i pripadajući subwoofer opremljen WiSA tehnologijom, jer Stereo Hub nema klasičnih analognih izlaza. Triangle, zasad, nema takvog subwoofera u ponudi.

Uz Stereo Hub dolazi i vrlo zanimljiv daljinski RF upravljač, izrađen potpuno od aluminija, s indikacijama aktivnog ulaza i razine glasnoće pomoću niza LED-ica, što je prilično dobro, iako ne i idealno rješenje za zamračene prostorije.

Družba i služba

Prije negoli se osvrnemo na same sonične performanse Triangleovih Capella, potrebno je napisati nekoliko riječi i o funkcionalnom doživljaju prilikom svakodnevnog korištenja. On, ipak, i nije baš stelaran, iako nam se čini da problemi na koje smo naišli i nisu konceptualno nepremostivi, odnosno da ne moraju dugoročno potrajati.

Prvi problem na koji smo naišli vrlo je praktičan – ona elegantna mjedena struktura s donje strane zvučnika, koja ostavlja mjesta za rad otvoru bas-refleksa, prilično je nezgodna za korištenje na zvučničkim stalcima univerzalnijeg tipa. Naime, završilo je tako da smo morali potražiti par malo čvršćih enciklopedija, kako bismo uopće mogli staviti Capelle na naše stalke, s obzirom na to da je gornji nosač na njima bio jednostavno preuzak za taj zadatak.

Naravno, ako se jednom odlučite za nabavu tih Triangleovih zvučnika, moći ćete nabaviti i njihov namjenski stalak S05, čija je gornja ploha još i prigodno isprofilirana kako bi Capella ostvarila čvrsti kontakt s njime.

Generalno, taj je aspekt Capelle možda nezgodan isključivo za potrebe testiranja, no dužni smo ga spomenuti.

Mnogo veći nam je problem – trenutačno, ako ništa – predstavljala prilično loša implementacija Chromecasta, koji se pokazao prilično nestabilnim, i često dovodio do prekida u reprodukciji, pa onda povezanog s dugotrajnim ponovnim uspostavljanjem kontakta sa zvučnikom.

Iako je to vjerojatno posljedica relativno recentnog izlaska uređaja na tržište, na kraju smo izvukli iz rukava arhivski iPhone, jer se AirPlay 2 konekcija pokazala poprilično stabilnijom.

Druga stvar koja, čini se, čeka daljnju doradu, jest upravljačka aplikacija nazvana jednostavno Triangle Capella. Platin, originalni proizvođač Stereo Huba, ima vlastitu aplikaciju, no do nje se može doći samo preko serijskog broja pripadajućeg uređaja, pa ju nismo bili u prilici isprobati s Capellama. No sudeći prema materijalima s Interneta, čini se da je ona nešto razrađenija, te kako Triangle nije dobio potpuno istu aplikaciju, samo s drugim imenom.

Kako njihov prvi streaming zvučnik AIO Twin ima opet specifično svoju aplikaciju koja nema veze s ovom, čini nam se da se Triangle još uvijek pomalo traži glede softverske podrške svojim visokotehnološkim proizvodima. Najmanje smo, naime, bili zadovoljni s onim dijelom koji je možda njen najveći adut, a to je automatska kalibracija prostora, s obzirom na to da nikako nismo bili sigurni je li ona uopće obavljena, i aplicirana.

Primjerice, pri ponovnom pokretanju aplikacije, otkrili bismo da već jednom odabran filter “Auto EQ” više uopće nije označen kao aktivan, i slične stvari. Pritom sâm zvučni potpis nije odavao nikakve promjene, bez obzira na to što smo uredno odslušali minutu bijelog šuma, i označili navedeni filter. Iako takve situacije možda i neće u potpunosti odvratiti potencijalnog kupca, jednostavno se moramo prisjetiti KEF-ovih i Technicsovih aplikacija, koje su i kad je o tome riječ, bezgrešne, neovisno o tehnološkom konceptu i podlozi bilo kojeg proizvoda takve vrste.

Nešto je u zraku (napokon)

Kao svojevrsni uvid u ocjenu akustičkih sposobnosti Triangle Capella, moramo prvo spomenuti jedan segment koji se kontekstualno nalazi na samoj granici tehnološkog i izvedbenog.

Riječ je implementaciji WiSA tehnologije. Naime, bez obzira na stalne napore u povodu poboljšanja Bluetooth protokola, moramo zaključiti da – zasad, barem – i nismo svjedočili implementaciji Bluetootha koji bismo bili voljni bez ostatka zamijeniti za klasične žičane veze između pojedinih dijelova audiosustava.

Potpuno druga vrsta zaključka nameće se nakon evaluacije WiSA bežične veze –rezultat je uvijek bila čista i tekuća zvučna slika, bez imalo zagušenja sadržaja, koja u pravilu rezultira zamornim slušnim iskustvom kod praktički svake implementacije Bluetootha, kojoj smo imali prilike svjedočiti.

Je li takvo zadovoljavajuće slušno iskustvo WiSA sustava, kad je riječ o bežičnom prijenosu signala između komponenti audiosustava, posljedica prijenosa nekomprimiranog signala visoke razlučivosti (24-bit/96 kHz), vrlo niske latencije protokola od 5,2 ms, dedicirane 5 GHz bežične mreže, isključivo posvećene odašiljaču i prijemniku – ili kumulaciji svih tih, i još ponekih faktora – krajnjem korisniku zapravo nije niti previše važno.

Ono što je važno, jest činjenica da se ponosni vlasnik tih estetski unikatnih zvučnika (u neku ruku pomalo čak i art-objekata) može bez ostatka posvetiti i uživanju u rezultatima njihove temeljne funkcije – reprodukciji visokokvalitetnog zvuka.

Kako su nas moderni uređaji već na to i navikli, kvalitetno kodirani sadržaj glazbenih servisa Triangleove Capelle reproducirat će bez imalo zamjerke, što je svakako posljedica višedesetljetnog iskustva tvrtke pri izradi izvrsnih zvučnih kutija, u koordinaciji s izvrsno odabranom tehnološkom podlogom elektronske komponente francuskog sustava (amplifikacija, procesiranje digitalnog signala).

Kao pandan zvjezdanoj nomenklaturi tog Triangleova proizvoda, poslušali smo album “Versions Jane” iz 1996. godine, na kojem je, ne samo glazbena, već i kulturna ikona Jane Birkin obradila pjesme druge besmrtne galske zvijezde – Sergea Gainsbourga.

Neodoljivi uplivi elektronskog piana u Sergeovu poeziju, interpretiranu tim nezaboravnim vokalom gđe. Birkin, u pjesmi pomalo ponesuvisla imena “Elaeudanla Teiteia” (koju je autor napisao svojim prijenosnim pisaćim strojem Remington, kao ljubavno pismo izvjesnoj dami imena Laetitia), nepogrešivo rekreiraju atmosferu i ozračje pariškog kafića, u kakvom je ona i nastala.

U punoj snazi, Triangle Capella sposobna je stvoriti iluziju takve vrste, što pokazuje da je riječ o punopravnom hi-fi uređaju, kojem skulpturalna dimenzija nije isključiva svrha, nego logički komplement.

Ono na čemu će Triangleova ekipa morati uložiti još malo truda, implementacija je softverske komponente elektronske platforme, posebno kad je riječ o realizaciji Chromecasta, te pripadajuće upravljačke aplikacije.

No, ono što ostaje, neupitno jest bezgrešan fizikalni i estetski model zvučne kutije, visokovrijedni zvučnički driveri, te konceptualan ustroj DSP pogonjenih aktivnih zvučnika.

Kada na to pridodamo i faktor gotovo revolucionarno uspješnog WiSA protokola, čini se da u budućnosti možemo očekivati priličan broj – ako već ne i pravu poplavu – tako ustrojenih audiosustava.

Francuski tim ovim je uređajem pokazao da bi oni mogli biti među predvodnicima tog vala, pa stoga smatramo kako bi i njihov punopravni prvijenac – Capelle – mogle postići prilično zamjetan uspjeh na tržištu, već sada.