Recenzija: Fyne Audio F502SP zvučnici

• Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2, WAY Cables Harmony+, Sumic Audio Ultimate 3, Cardas Clear
• Interkonekti (RCA): Marohei Cables CT Reference, Sumic Audio Overture
• Strujni kabeli: Transparent Reference Power Cord Gen. 5, Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
• Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
• Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
• Audio police: Rondo Spirit Custom
• Zvučnički stalci: KEF Performance
• Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

Nije neka tajna da sam veliki fan Wilson Audio zvučnika. Tko redovitije prati moj blog, mogao je to skužiti odavno. Osim toga, jedan par već duže vrijeme stoji zacementiran u mom sustavu i ne planiram ga u skorije vrijeme mijenjati. Međutim, s druge strane, isto tako nisam zadojen jednom vrstom zvučnika i ne odbacujem ostale koncepte i proizvođače kao manje vrijedne.

Štoviše, rekao bih da sam po tom pitanju sretan audiofil jer nisam opterećen. Za mene zvučnik, ili svira, ili ne svira – amen. Zaista mi nije važno je li riječ o horna zvučnicima, elektrostatima, magneostatima, dipolima, omnidirekcijskim ili tko zna kakvim konstrukcijama. Također, svejedno mi je, je li riječ o keramičkim, karbonskim, dijamantnim, titanijskim ili papirnatim membranama zvučničkih jedinica. Dokle god slušam visokovjeran zvuk, ne dvojim i ne pitam previše.

Nema mi gore nego kad se vlasnik nekog određenog tipa zvučnika prima za taj koncept kao pijan plota i tupi o tome kako je njegov zvučnik jedini ispravan. Kao ono, ma da… mogu i drugi, ali ovi moji su jedini koji mogu vjerno reproducirati ovo i ono. Kako da ne.

Pristup kakav imam, dakle, vrlo otvoren, omogućio mi je da upoznam i uživam u mnogobrojnim sustavima najrazličitijih komponenti pa tako i zvučnika. Jasno, nisam oduvijek bio takav, naprotiv, dugo sam bio pristran i dobrim dijelom zadrt do te mjere da bih krvlju branio određen (moj) koncept, ali eto, čovjek uči dok je živ pa s vremenom shvati i prihvati činjenicu da postoji svijet izvan onog kakvog ga sam doživljava. I upravo zbog toga, kada mi se ukaže prilika testirati neki zvučnik, prvo što gledam i što mi je najvažnije pri odabiru jest, hoće li se akustički uklopiti u moj prostor. Ako vidim da tu ima kruha, onda igra može početi. Tako je bilo i kada se rodila ideja o testiranju Fyne Audio F502SP zvučnika. No, prije nego što objasnim o kakvim je zvučnicima riječ, par rečenica o samoj tvrtki.

Fyne Audio relativno je novi igrač u svijetu proizvođača zvučnika. Ekipu koja je osnovala tvrtku lako bismo mogli nazvati odbjeglim nevjestama. Naime, nakon što je 2015. godine međunarodna grupacija Music Group preuzela Tannoy i najavila zatvaranje pogona u Škotskoj te preseljenje proizvodnje u Kinu, dio iskusnih igrača koji su radili za Tannoy odlučili su pokrenuti vlastitu tvrtku i proizvodnju zvučnika. Tako je 2017. godine nastao Fyne Audio koji danas, sve osim početnih modela zvučnika, proizvodi u Škotskoj. One početne ipak proizvodi u Kini, baš kao i mnogi ostali renomirani brendovi, jer troškovi proizvodnje i konkurentnost tržišta, kako god okrenuli, diktiraju godišnju bilancu. No, to ne znači da taj dio proizvodnje, daleko od kuće, na bilo koji način distancira proizvodnu filozofiju.

Moj prvi susret s Fyne Audio zvučnicima, dogodio se nedugo nakon što su uvršteni u ponudu i službenu distribuciju Audio Cinema Arta. Tada je u dogovoru s Audiofil klubom Hrvatska, realizirana prezentacija u prostorijama kluba na kojoj je prisustvovao i Dave Waters, prodajni menadžer Fyne Audija. Te smo večeri saznali nešto više o tvrtki i proizvodnim programu, ali i poslušali par F1-10 zvučnika iz vrha ponude (21.000 eura/par). S obzirom na to da sam prošle godine bio prisutan na toj prezentaciji, napisao sam nekoliko rečenica i opalio par fotki. Ako ste propustili pročitati, odnosno pogledati, bacite pogled.

Temeljem pozitivnog iskustva s te prezentacije, dogovorio sam testiranje Fyne Audio zvučnika, ali ne F1-10 modela, za kojeg sam izrazio sumnju da bi možda ipak bio prevelik zalogaj za kvadraturu moje slušaonice, nego modela F502SP (Special Production). Riječ je o nadograđenom modelu F502 u koji su ugrađeni BassTraxx difuzor te mid-bas zvučnička jedinica iz jačeg modela, F702. Inače, BassTraxx difuzor je naziv vlastito razvijene varijante bas-refleks otvora koji se nalazi na donjoj strani kabineta i omogućava stvaranje niskotonskog valnog fronta od 360 stupnjeva što osigurava integraciju basa i prostora.

Refleksni otvor ima dvije šupljine koje proširuju frekvenciju ugađanja i smanjuju ekskurziju membrane, djeluju kao prigušnica koja blokira stojne valove nastale unutar kabineta.
S obzirom na to da je ugrađena nova mid-bas jedinica, intervencije su rađene i na skretnici. Da je ovakva nadogradnja urodila plodom, možda najbolje govori da je prvih 100 pari F502SP zvučnika ili bolje rečeno, pokusnih primjeraka, odmah rasprodano.

Što se tiče tehničkih karakteristika, riječ je o 2-1/2 staznom bas-refleks zvučniku s frekvencijskim rasponom od 30 Hz do 33 kHz (+/- 6 dB uz rezne frekvencije na 250 Hz i 1,7 kHz), osjetljivosti 92 dB (2.83 Volt @ 1 m) te nazivnom impedancijom od 8 Ohma. Ugrađene su jedna 200 mm IsoFlare jedinica (točkasti izvor, membrana višeslojna vlakna, FyneFlute ovjes, kompresijski visokotonac promjera membrane 25 mm) i jedna 200 mm mid-bas jedinica (membrana od višeslojnih vlakana, FyneFlute ovjes). Fyne Audio navodi preporučenu snagu pojačala od 30 do 200 Watta.

Kabinet je izrađen od MDF-a, a kupcima se nude tri finiša: bijeli i crni lak visokog sjaja te furnir oraha. Na testiranje sam dobio zvučnike u crnom klavir laku visokog sjaja i moram priznati da zvučnici izgledaju odlično u prostoru, a tim više što se ističu gabaritima i čistom formom.

Iako nazivna osjetljivost zvučnika sugerira da se možete prošvercati s pojačalom s malo Watta, recimo neko cijevno, u praksi nisam primijetio da su se zvučnici otimali 250 Watta snage iz tranzistora. Dapače, pjevali su k’o crkveni zbor. Inače, same zvučnike nije pretjerano teško smjestiti u prostor. Možda će se nekome učiniti da najbolje rade u paraleli, međutim ja sam ih ipak malo nakosio. Time sam anulirao ‘boljku’ koncentričnih zvučničkih jedinica, a to je da vole ‘navlačiti’ zvuk na sebe. Naime, koliko god se trudio i koliko god uživao u zvuku zvučnika s takvim jedinicama, posebice u zvuku Tannoy zvučnika, uvijek mi je tijekom slušanja oko bježalo lijevo ili desno. Rijetko kad se dogodilo da jedinice tj. zvučnici potpuno nestanu prostoru pa da je ne znam kakva akustika, snimka ili prateća oprema bila u pitanju.

S druge strane, moram priznati da se ovakav koncept zvučnika u mojim ušima oduvijek isticao izvanserijskom rezolucijom. Često sam se pitao kako uspijevaju na površinu izvući detalje sa snimke toliko superiorno naspram, recimo, dinamičnih zvučnika. Naravno, ne svih, ali u nekom generalnom kontekstu uvijek sam čuo ‘onaj’ posljednji detalj.

I sad tu polako dolazimo do odlika Fyne Audio F502SP zvučnika. Kao prvo, uspio sam ih smjestiti tako da su u potpunosti nestali u prostoru. Dakle ono, nema ih, možete u njih gledati danima, ali iz njih ne dolazi zvuk. Već me ovo samo po sebi oduševilo, a zatim i veličina zvučne pozornice koja se zavidno rastegla u širinu i dubinu.

U kritičko slušanje standardno sam krenuo s lakšim, manje zahtjevnim materijalom. Posegnuo sam za albumom, Le voyage de Sahar, Anouara Brahema (ECM, 2006.). Ovo je jedan od albuma kojima se rado vraćam, ne samo zbog izuzetnog glazbenog sadržaja, nego i atmosfere koja vlada albumom. Jasno, ta je atmosfera, između ostalog, postignuta i kvalitetnom produkcijom, tako da ako se sve posloži kako spada, lako ćete biti uvučeni u srž kompozicija kroz sofisticirane zvukove instrumenata, prekrasne pasaže, detalje i bogatu teksturu. Odmah je bila primjetna fluidnost i osjećaj povezanosti kroz cijeli frekvencijski spektar.

Sljedeći album koji se našao na repertoaru posebno je zanimljiv, a tim više što je nastao uživo u crkvenom prostoru, odnosno u osebujnim akustičkim uvjetima. Riječ je o neslužbenom (bootleg) izdanju albuma, Hymns and Visions – Live at Klosterkirche Loccum, Torda Gustavsena iz 2015. godine. Na albumu, uz Toda Gustavsena na klaviru, još sudjeluju i Jarle Vesperstad na bubnjevima i Simin Tander kao vokalistica. Uz pomoć elektronski sempliranih sekvenci, trio je u nekih 40-ak minuta glazbe, stvorio odličan glazbeni koncept pun mistike i pomalo mračne atmosfere.

Ovdje do izražaja mora doći veličina pozornice kako bi dočarala prostor u kojem se koncert izvodi, ali i rezolucija kako biste ulovili najsitnije detalje. Fyne Audio F502SP ne samo da je zadovoljio oba kriterija, nego je i uvjerljivo reproducirao vokal Simine Tander te sve njezine ‘nusprodukte’ pjevanja u obliku šaptanja, zatezanja, hukanja i sličnog nestandardnog vokalnog izražavanja. Svakako preporučujem da si date malo truda pa da potražite ovaj album u bespućima interneta. Pronaći ćete ga u mp3 i FLAC obliku.

Nakon preslušavanja još nekoliko ‘milozvučnih’ albuma, na red su došli kompleksniji naslovi, a među njima i Live in Amsterdam, Bethe Hart i Joea Bonamasse (Provogue, 2014.). Možda će se netko začuditi kako se rock album našao među kompleksnijim naslovima, obično se podrazumijeva da su to klasična djela, međutim, ako bacite uho na pjesmu i I’d rather go blind, ubrzo biste mogli shvatiti da pred sobom imate 10-minutno silovanje sustava. Jasno, ako slušate na većoj glasnoći, a upravo takva se traži kod slušanja live rock albuma, zar ne?

Kako to biva u ‘real lifeu’, sve kreće pitomo i bezazleno, a onda oko 6 minute i solaže Joea Bonamasse kreće tarapana, gdje komponente sustava već pokazuju određenu zabrinutost, da bi koju minutu kasnije pale na koljena i preklinjale da stišate. Tu se kao cvilidrete najčešće pokažu zvučnici i pojačala. Kako se Pass X250.5 višestruko dosad pokazao da se uspješno mjeri s ovakvim materijalima, uši su bile uprte u zvučnike. Bio je to trenutak hoće li uspjeti raščlaniti instrumente i vokal te cijelu interpretaciju dogurati do nivoa gdje ću reći – uh, jebemti, tamo sam!

Na žalost, nisam bio na tom koncertu, ali imam HD video snimak, a imam i projektor i filmsko platno, dovoljno veliko da uz prateći HIFI sustav u dobrom dijelu osjetim atmosferu s koncerta. Međutim, ovo je bolje, a što samo govori da se i tu Fyne Audio F502SP junački iskazao kao zvučnik univerzalne primjene, dakle, za sve glazbene žanrove.

U prilog posljednje rečenice idu i dva klasična albuma, odnosno kompozicije. Prva je, March (from ‘1941’), Johna Williamsa (John Williams at the movies, Reference Recordings, 2018.), u izvedbi Dalaškog puhačkog orkestra. Ovdje su se Fyne Audio F502SP zvučnici pokazali da mogu autoritativno kontrolirati bas područje, da imaju izrazitu brzinu te da su kadri izvrsno reproducirati makro i mikro dinamičke otklone.

Pass X250.5 ih je odlično kontrolirao, tako da nije bilo nikakvih ekscesa, a što potvrđuje moj stav o tome da se ne treba zavaravati visokom nazivnom osjetljivošću zvučnika, nego im dati snažno i potentno pojačalo. A kad sam već kod ovog albuma, inače beskrajno zabavnog i, osobno gledajući, dugo iščekivanog (kako bih napokon čuo Williamsovu filmsku glazbu u superiornom izdanju), spomenu bih i kompoziciju, Scherzo for X Wings. Tu tek nastaje drama oko trublji, timpana, udaraljka i ostalih instrumenata.

Kompozicija je dušu dala za testiranje sustava. Želite li provjeriti dinamiku, prostornost, rezoluciju, timbar, pozornicu i ostale audiofilske parametre – sve je tu! Iako kompozicija traje svega oko dvije i pol minute, dovoljno je da osjetite koliko snažno i čvrsto zvučnik može zaorati u bas područje, koliko je dinamičan i brz, ali i s druge strane rafiniran. Fyne Audio F502SP ovdje upisuje visoke ocjene jer je sjajno riješio domaći zadatak.

Drugi album klasične glazbe ne sadrži takvu dramatičnost, ali pruža uvid u jednu drugačiju kompleksnost iz koje se jasno može čuti što zvučnik može ili ne može ispravno reproducirati. Riječ je o Sainteu Colombeu i kompozicijama napisanim za violu da gambu. Album je snimljen 1996. godine u crkvi Sv. Andrije u Toddingtonu (Deutsche Harmonia Mundi, 2013). Sudjeluju Hille Perl i Lee Santana na violama da gamba, Andrew Lawrence-King na harfi i Lorenz Duftschmidt (inače krivo navedenog prezimena na omotu albuma) na lutnji.

Osim što je riječ o albumu prekrasnih kompozicija, pruža priliku za doživljaj glazbe u autentičnom prostoru. Dakle, oko instrumenata se osjeća prostor, osjeća se raspored istih te transparentan uvid u gotovo svaku notu. Fyne Audio F502SP zvučnici uspjeli su fino ocrtati povlačenje gudala po strunama, iznijeti suptilne detalje na površinu i spojiti ih u fino tkanje. Nevjerojatno kako stvari, kada se poklope, pruže sasvim novu dimenziju doživljaja nekog djela. Iako sam poslušao još desetak albuma s Fyne Audio F502SP zvučnicima, ovog sam poslušao barem tri, četiri puta.

Nakon višetjednog slušanja, mogao sam bez sumnje zaključiti kako je ekipa iz Fyne Audija napravila izvrstan posao s F502SP zvučnicima. Očigledno je riječ o pametnoj konstrukciji i inženjeringu. Da stvar bude bolja, cijena od oko 4.000 eura, koliko košta par zvučnika u piano lak finišu, zapravo se čini vrlo korektnom. U današnje vrijeme za te novce mnogi renomirani proizvođači spremni su ponuditi tek manje dvosistemce. Ovdje pak dobivate rasne samostojeće zvučnike, sposobne za izazove, ali i za dugotrajno uživanje u glazbi. Ako se tih 4.000 eura čini nedohvatljivim, tu su još dva samostojeća modela o kojima se također u superlativima piše, F501 (oko 1.300 eura/par) i F502 (2.000 eura/par).

Nakon ovog, pozitivnog iskustva, postaje jasno zašto se Fyne Audio strelovito probija na zagušenom tržištu zvučnika. Otkako se pojavio na međunarodnim HIFI sajmovima i prezentacijama, uredno skuplja pozitivne reakcije i mnogobrojne pohvale u recenzijama. Ova će biti još jedna u nizu, a iskreno se nadam da će se taj trend nastaviti kroz buduće modele. Samo da slava ne udari u glavu pa donese cijene koje više neće biti tako prijateljske. No, o tom potom. Do tada iskreno preporučujem da bacite uho na Fyne Audio zvučnike. Izgleda da imamo novu zvijezdu u kvartu.

Izvor članka: https://tooloud.co/recenzija-fyne-audio-f502sp-zvucnici/