Onkyo GX-30ARC – Prerasli stol – BUG recenzija

Onkyo GX-30ARC

Iako se često, na društvenim mrežama koje okupljaju zajednice hi-fi entuzijasta, mogu čuti lamentacije o neizbježnom i skorom kraju audioindustrije, u pravilu argumentirane stavom kako to “mlade ljude uopće ne zanima”, aktualni slučaj s imenom dobro poznatim čak i na ovim stranicama, gotovo u potpunosti demantira takve defetističke stavove.

Radi se o poznatom brendu Onkyo, još jednoj od gotovo stoljetnih karika u lancu industrije elektronske zabave s japanskog otočja. Tvrtka je to čiji počeci sežu doslovno u prve poratne dane ekonomski i društveno iscrpljenog Japana, u 1946. godinu. Tada je izvjesni Takeshi Godai iz prefekture Osaka, u okvirima popravljaonice bicikala svoga oca osnovao Osaka Denki Onkyo Company. Od toga je naknadno ostao samo najzvučniji dio – Onkyo – što bi u prijevodu značilo “zvukovna harmonija”.

Ono što je za ovu priču važnije jest činjenica da je, nakon godina prilično nestabilnog življenja na svjetskom tržištu, ta tvrtka 2022. godine bankrotirala, čak unatoč nemalom broju podosta uspješnih uređaja (primjerice, i na ovim stranicama hvalospjevima ovjenčanom integrircu A-9010). No tu slijedi obrat iz uvoda – gotovo instantno se, nakon tog događaja, priča ponovno počela zakuhavati, jer je pod okriljem američkog konglomerata Voxx ta tvrtka ukalupljena u okvire njihove Premium Audio Company. Tamo se, primjerice, već otprije nalazio Klipsch.

No nije se radilo samo financijskom preuzimanju – u prostorima bivšeg čelništva Onkya u Osaki, konglomerat je investirao u uspostavu modernog tehnološkog razvojnog centra.

Tu je više od 50 dugogodišnjih Onkyovih inženjera dobilo optimalne radne resurse, sa zadatkom da se isključivo bave razvojem elektroničke potpore za brojne Voxxove robne marke. Nedavno je, tako, najavljeno uskrsnuće premijskih Onkyovih uređaja u vidu nove linije Icon, koja uskoro dolazi na tržište. Ona bi, nakon duljeg vremena, tržištu trebala ponuditi Onkyo stereo komponente, smještene u nešto višu kvalitativnu, odnosno cjenovnu klasu.

No, kao burevjesnika novog doba, kompanija je odlučila prvo poslati na tržište jednu sasvim drugačiju vrstu proizvoda. Radi se o dva modela manjih aktivnih zvučnika iz serije Creator, oba opremljena digitalnim ulazima, čija bi nomenklatura trebala značiti da su u prvom redu namijenjeni za korištenje na radnim stolovima, uz računala osoba koje se bave produkcijom digitalnih audiovizualnih sadržaja, primjerice – kao što su to popularni youtuberi…

Od dva modela, izdvaja se dimenzijama veći i tehnološki sposobniji model GX-30ARC, stoga ne začuđuje što smo upravo njega dobili na test.

Velik, u usporedbi  s manjim bratom

Iako je, dakle, GX-30ARC veći model u seriji, on je i dalje u naravi prilično malena kutija. Dimenzije kabineta su 146 x 220 x 170 mm, a težina pojedine kutije jest 2,8 kg za aktivnu kutiju (onu s elektronikom), dok je sekundarni zvučnik još ponešto lakši.

U principu, radi se o relativno standardnom formatu za kutije s 10-centimetarskom srednjetonskom jedinicom, koje su – kada govorimo o pasivnim zvučnim kutijama – uobičajeno namijenjene za efekte, stražnje kanale u višekanalnim home theater sustavima. Uz to, postoji i nešto uža niša malih aktivnih studijskih monitora te veličine, koje se često koriste uz računalo. To bi nekako i bila osnovna ciljana kategorija za oba Onkyova aktivna zvučnika iz linije Creator. No, vidjet ćemo kasnije – japanski inženjeri odlučili su GX-30ARC formatirati tako, no pritom ga učiniti i nešto polivalentnijim od sličnih modela, i to ne isključivo specifikacijom.

Uz spomenuti mid-bass, koji nije službeno specificiran kad je riječ o ustrojstvu (čini se da se radi o membrani od tretiranog papira), ovaj Onkyov zvučnik opremljen je i tričetvrtinčnim tekstilnim kupolastim visokotoncem. On je smješten u koncepcijski moderan plitki valovod, a isto se odnosi i na – osjetno rjeđe viđeno – identično rješenje za srednjetonac, koji je također smješten dodatno upušteno u odnosu na prednju ploču. To, samo za sebe, vjerojatno ne može posebno odmoći performansama, no pitanje je i koliko može pridonijeti, s obzirom na drugačije principe rasprostiranja visokih i niskih tonova.

Bilo kako bilo, te će činjenice u nekoj mjeri, barem predikativno, anulirati efekte sljedeće karakteristike zvučnika GX-30ARC, koja odmah upada u oko s prednje stranice kabineta. Radi se o istaknutim rubovima bočnih stranica, što ostavlja taj zvučnik bez glatkih bočnih rubova prednje ploče (a kamoli da su, pritom, one i zaobljene), odnosno očito podložnim difrakcijskim nuspojavama. Ovdje se ne radi, izgleda, o danas često prisutnim modnim pobudama u retro stilu. Rekli bismo da je ta nepogoda ipak posljedica niske tržišne cijene uređaja, odnosno nužnosti da se maksimalno štedi na ukrutama, jer očito konstrukcijska zaobljenost bočnih stranica kabineta ipak nije pružila dovoljno učvršćenja vrlo laganoj kutiji.

Stoga niti kabinet nije baš posljednja riječ kad je u pitanju inertnost, no rekli bismo da nikako nije riječ o nižem standardu od pripadajuće klase, nego jednostavno o očekivanoj okolnosti. Žalimo, ipak, što se nije našlo neko drugo rješenje za istaknute rubove prednje ploče, bez obzira na neke druge tehnološke odrednice koje su zvučniku inherentne.

Kutije zvučnika GX-30ARC mogu biti finiširane u crnu ili bijelu mat boju, a priložene zaštitne mrežice izgledaju uistinu lijepo, pa čak i pomalo luksuzno. Na glavnom, master zvučniku, vidljiva je i multikolorna kontrolna dioda (boja označuje izbor pojedinog ulaza), ispod koje se nalazi senzor daljinskog upravljača. Dodat ćemo u ovaj pasus i nešto što spada u domenu dodatne opreme, no s obzirom na to da se radi o paru stolnih stalaka koji prilično uspješno obavljaju funkciju usmjeravanja visokotonca u predviđenom smjeru, smatramo da bi ih zapravo trebalo držati integralnim dijelom zvučnika. Još jedan detalj za kojim, u tom smislu, žalimo, predstavlja njihov neuspio finiš u izrazito plastičnoj imitaciji drvenog furnira. Zašto se u Onkyu nisu jednostavno odlučili na matcrnu ili bijelu boju, primjerice, teško je zaključiti.

Na kraju, iako ćemo stražnju stranu kabineta obraditi u sljedećem poglavlju, ovdje ćemo ipak dodati da je slot otvor basrefleksa smješten pri gornjem vrhu stražnje strane zvučnika, kako bismo regularno završili s konceptualnim ustrojstvom zvučne kutije.

Dobro potkovani mališan

Ako već “anfas” ili sa strane GX-30ARC ne daje nikakve posebne naznake o svojim stvarnim mogućnostima, ta se priča mijenja čim izvršimo uvid u zadnjicu aktivnog zvučnika. Tamo se, naime, nalazi pregršt funkcionalnih mogućnosti spajanja – dapače, ocijenili bismo ih više nego standardnim, ako već nije riječ o uređaju s integriranim streaming mogućnostima. Na GX-30ARC moći ćete spojiti praktički svaku audiovizualnu komponentu koju poželite, počevši s – naravno – krucijalno funkcionalnim HDMI ARC priključkom za televizor.

Tu će se svakako, i to naočigled, vidjeti onaj dodatni napor Onkyovih inženjera i menadžera, jer za nomenklaturno korištenje uz računalo, kao potporu kreatorima AV sadržaja, u principu i nije potrebno više od USB ulaza, koji je ovdje prisutan u USB-C izvedbi. To što ćemo na GX-30ARC moći spojiti, ne samo televizor, nego i komponentu s linijskim analognim ulazom, pa čak i gramofon bez vlastitog phono-pretpojačala (preko RCA analognog ulaza s izborom line/ phono), pokazuje da se zapravo radi o malom glazbenom sustavu, pogodnom za konzumaciju, kako glazbe, tako i ostalih AV sadržaja. U tu svrhu, Onkyov zvučnik opremljen je i optičkim ulazom, kao i dodatnim 3,5-milimetarskim analognim ulazom, a tu je i mono RCA izlaz za aktivni subwoofer.

Takva ga funkcionalna blagodat uistinu u velikoj mjeri može odvojiti od same nominalne namjene, iako on, naravno, može vrlo dobro poslužiti i kao računalni zvučnik, no važno je naglasiti da je on potpuno spreman za korištenje u raznovrsne namjene, što se baš i ne podrazumijeva. Vidjet ćemo kasnije, naravno, kako će se GX-30ARC uistinu snaći u smislu glazbenog performansa, s obzirom na male dimenzije i relativno rudimentarne standarde kvalitete.

Kad je riječ o stražnjem dijelu, moramo dodati još nekoliko redaka o kontrolama – glavni zvučnik opremljen je multifunkcionalnim gumbom kojim se mogu birati izvori, te kontrolirati glasnoća, a tu je i poseban kiper kojim se mogu definirati koji je zvučnik lijevi, a koji desni. Uz tu fizičku kontrolu, Onkyo zvučnicima prilaže i simpatičan daljinski upravljač, čija je funkcionalnost neupitna, dok je kvaliteta izvedbe u skladu s očekivanjima – bez imalo luksuza.

Nešto važniji detalj odnosi se na izvedbu konektora za zvučnički kabel, koji spaja aktivni i pasivni zvučnik. On je vrlo kvalitetno izveden i zamišljen, u obliku nestandardnog konektora od plastike, čiji se spoj osigurava navojnim vijkom – radi se o rješenju na tragu profesionalnih Speakon konektora. Nažalost, ovdje ipak nećemo dati dodatne poene GX-30ARC, koje bi on inače mogao zaslužiti. Spomenuti kabel, priložen u opremu zvučnika, duljine je dva metra, te je jednostavno prekratak za najveći dio potencijalnih korisničkih situacija. Pritom nestandardnost njegova konektora neće pridonijeti lakom rješavanju tog problema, ako će ga korisnik imati – a vjerojatno hoće, čim se uređaj makne s desktop pozicije.

Osim tog proprietary zvučničkog kabela, u bogatoj opremi GX-30ARC dobit ćemo još USB-C i HDMI kabele za spajanje s izvorima zvuka, te strujni SMPS adapter, uz već spomenute mrežice, stolne stalke i daljinac.

I u najnižoj klasi može se mnogo

Onkyo nam je na kapaljku dao određene podatke o konkretnom elektroničkom ustroju zvučnika GX-30ARC. Radi se samo o osnovama, no već nam i to može mnogo toga naznačiti – u prvom redu, neke njegove dobre osobine. Čini nam se da je najvažniji segment tehnološkog ustrojstva ovog aktivnog zvučnika njegova aktivna skretnica. Kako se taj koncept počeo u posljednje vrijeme sve češće koristiti, izgleda da i sama industrija, u jednakoj mjeri kao i korisnici, počinje otkrivati o koliko se praktičnom i djelotvornom konceptu koristi. To je možda dosad najočitije upravo na GX-30ARC.

Naime, Onkyo sasvim pošteno deklarira nominalnu snagu svog zvučnika (doduše, uz relativno nejasne podatke o pripadajućim harmoničkim izobličenjima), iako ona zvuči izrazito skromno. 25 W po kanalu na 8 Ω neće nikoga posebno uzbuditi, a možda će ponetko i odmahnuti rukom na dodatnu raščlambu – 17 W ide na mid-bass, a samo 8 W za visokotonac.

Ipak, ako smo malo pozornije pratili aktualna kretanja u audioindustriji u posljednje vrijeme, bit će nam jasno da koncept aktivnih skretnica znači kako između amplifikacije i zvučničkih drivera nema elementa koji je, u nekim standardnim okolnostima, nužno zlo. Pasivne skretnice imanentno donose gubitke u električni signal, pa činjenica da su frekvencije koje trebaju (mogu) reproducirati pojedine zvučničke jedinice filtrirane prije pojačanja signala, donosi jednu sasvim novu vrstu kvalitete u mogućnosti sustava.

Onkyo, primjerice, navodi da, korištenjem DSP-a u ulozi elektronske skretnice, frekvencijski raspon njegovih minijaturnih zvučnika počinje od vrlo uporabljivih 55 Hz, te da – navodno – oni mogu postići maksimalni SPL (na 1 m) od čak 115 dB! Nama se čini kako je u navedenom podatku ipak ponešto pjesničke slobode, no da GX-30ARC mogu svirati mesnato, podosta glasno i prilično čisto – svakako mogu.

Tamo gdje ćemo ostati u doslovnom mraku, digitalni je ulazni stupanj, jer Onkyo ne navodi niti riječ o nekakvoj konverziji, odnosno pripadajućem DAC čipu. Zato možemo pretpostaviti da je tehnološki riječ o full-digital amplifikaciji, uz neku vrstu A/D konverzije na analognim ulazima. Izvedba Bluetootha očito je nešto jači marketinški adut, jer se ovdje tvrtka hvali suvremenom 5.3 LE verzijom navedenog protokola.

Malo ekstra šećera

Onkyo GX-30ARC ne pokušava se pozicionirati kao kirurški precizan audioinstrument. U većini situacija u koje smo ovaj uređaj stavili, krajnja je konzekvenca bio jedan iznimno ugodan, no pritom i jasno prisutan zvuk. Ni spomenuti flat profil zvučne slike neće u većoj mjeri utjecati na izravnavanje iznenađujuće bogatog, raskošnog i obojenog zvuka iz ovih malih kutija, gotovo nespojivog s njihovim fizičkim otiskom.

Bez obzira na to što je riječ o nesumnjivo “zašećerenom” zvučnom potpisu, nikako se nije radilo o tromom ili anestezirajućem zvuku, kamoli oštrom ili aseptičnom. Više smo imali osjećaj da je Onkyo davao više od zvuka nego što bismo očekivali, a to što je bilo primjetno gdje je točno taj zvuk “napuhan”, nismo mu uzeli previše za zlo – uostalom, koliko uopće tako mali zvučnik može podići niže i srednje registre?

Nama se više svidjelo to što se tako ekipiran GX-30ARC pokazao kao vrlo pogodan za sadržaje s televizora, čak i u nešto većim sobama od najmanjih, kakva je naša (dvadesetak kvadrata).

Filmovi i igre u takvom će sustavu dobiti jednu sasvim drugu dimenziju u odnosu na zvučnike televizora, od dijaloga do soundtracka, osim ako baš ne inzistirate na specijalnim efektima SF spektakala, gdje on ipak neće biti dovoljno glasan – čini se, čak niti uz dodatni subwoofer.

Mi smo ih probali s vrlo neobičnim izborom – naišli smo, naime, na mogućnost da ponovno pogledamo film iz davne mladosti. Ne, nije riječ o Tarkovskom ili Jimu Jarmuschu – radi se o svojevremenom kvazi blockbusteru, filmu naziva “Breakin’ 2: Electric Boogaloo” (1984.). Iako je film sam za sebe toliko kriminalno loš da danas jednostavno ne može proći niti kao produkt camp-estetike, našli smo na njegovom soundtracku skladbu čija priča predstavlja jednu od najbizarnijih epizoda moderne glazbe.

George Kranz bio je sudionik progresivne berlinske glazbene scene, gdje je taj vrlo sposoban bubnjar često znao, na nastupima po noćnim klubovima, izvoditi svojevrsni improvizirani jazz-scat filler. Jednom prilikom čuo ga je producent i član poznatog Tangerine Dreama Christopher Franke, te ga nagovorio da snime tu improvizaciju kao standardnu skladbu.

Tako je nastao kultni hit imena “Din Daa Daa”, iznimno neobična skladba, koja zapravo nije imala nikakve veze s crnačkom kulturom 80-ih godina, kojom se bavio gore navedeni film. Bez obzira na to, skladba je postala najveći hit njegova soundtracka, a evo – mi je se i danas sjećamo.

Iako smo pomislili da će tako nešto biti iznimno težak zadatak za minijaturni GX-30ARC, mali se “japanac” nije predavao – dapače, sobu su nam ispunili teški i dinamični ritmovi tog proto-beatboxa, tako da nam se čak i filmski nastup Kelly “Special K”, Ozonea i Turba pomalo svidio, bez obzira na to što smo pritom bili izloženi podsmijehu kućnih predadolescenata.

Što još reći o zvučniku Onkyo GX-30ARC? Nismo se bavili njegovim korištenjem u nominalne svrhe, kao “kreatori” AV sadržaja, no možemo pretpostaviti da je za takve uloge ovaj zvučnik pomalo čak i prekapacitiran – dapače, rekli bismo da će upravo na stolovima korisnika, uz softver za montažu, doći do izražaja onaj njegov flat zvučni profil.

Kada na sve to dodamo sasvim solidnu, iako ne i bezgrešnu reprodukciju čisto glazbenih sadržaja, i stavimo ovaj zvučnik u kontekst tražene cijene, čini nam se da je Onkyo postavio jednu čvrstu stepenicu za predviđeni povratak gore, pri vrhu audioindustrije. Dobar izbor za one koji traže jeftin, a polivalentan zvučni sustav.