Lehmann Audio Linear – Kult s pokrićem – BUG recenzija

Lehmann Audio Linear

Često se u našim tekstovima provlači ono, za audioindustriju sudbonosno, razdoblje tranzicije iz sustava pretežno industrijskog tipa proizvodnje, u okvire generalno manufakturnog principa rada većine svjetskih tvrtki. Uzrok tome bio je pomak fokusa masovne industrije s audioopreme na neke druge niše elektronskih uređaja, a glavna posljedica – što često apostrofiramo – razmjerno povećanje krajnje cijene pojedinačnih proizvoda, prouzročeno promjenom proizvodne paradigme.

Naravno, uz obligatne izuzetke od pravila. No, kako stvari nikad nisu jednodimenzionalne, razmjerno skuplja oprema za krajnjeg kupca nije bila jedina posljedica takve tektonske promjene na tržištu. Navedena tranzicija bila je, također, signal i ohrabrenje brojnim poduzetnim duhovima da sami krenu u ostvarenje vlastite vizije.

U takvim okolnostima, to i nije više zahtijevalo izuzetno opsežne infrastrukturne pripreme za proizvodnju takve vrste uređaja, odnosno – izuzetno opsežne financijske garancije već za početnu fazu pokretanja proizvodnje.

Na ruku takvim vizionarima išla je i revolucija u segmentu ostvarenja informacijskog “globalnog sela”, pa je selidba velikog dijela hi-fi industrije u okvire manjih ili manufakturnih proizvođača označila i aktualnu nepreglednu košnicu, nikad dosad viđenu eksploziju brojnih brendova ovakvih ili onakvih referenci, ili pretenzija.

Zakonom velikih brojeva, uz mnoštvo robnih marki na tržištu (među kojima je, objektivno, teško se i snaći), dobili smo i određen broj istinskih vizionara – specijalista, inovatora, ili upravo juvelira u određenim užim segmentima tržišnih kategorija.

Takva je priča i s tvrtkom koja stoji iza uređaja koji danas testiramo. Diplomant studija audioinženjerstva Norbert Lehmann osnovao je svoju malu audiotvrtku 1988. godine, potaknut događajem koji je iskusio tijekom razdoblja studija.

Radilo se o slučaju prilikom kojeg su studenti testirali dva pojačala apsolutno istovjetnih tehničkih karakteristika, a Lehmann je pritom primijetio da je “jedno pojačalo isporučivalo zvuk, a drugo glazbu”. Nadahnut željom da pronikne u tu naizgled nevjerojatnu zagonetku, Lehmann je prvi uspjeh postigao phono-pretpojačalom Black Cube iz 1995. godine, a sljedeći njegov kardinalni uređaj prvi se put pojavio početkom novog milenija. Radi se upravo o protagonistu današnjeg testa, pojačalu za slušalice/pretpojačalu, pod nazivom Linear.

Danas je Lehmann Audio upravo jedan od onih specijalista koji su se orijentirali na uži krug određenih vrsta uređaja, posvetivši se razvoju i usavršavanju svojih topologija.

Pa iako oni u svom aktualnom katalogu imaju u ponudi brojne iteracije svojih premijernih uređaja, originalni Linear i danas se nudi upravo onakav kakav je prvotno izašao na tržište, a to isto vrijedi i za Black Cube. To bi moralo značiti da je riječ o uistinu izvanserijskim uređajima, a danas ćemo tu mogućnost, kad je riječ o Linearu, i provjeriti.

Kad Švabo napravi

Kad otvorimo pakiranje u kojem je Linear stigao, prvo što ćemo primijetiti jest iznimna kvaliteta izvedbe uređaja. Iako je riječ o uređaju s malim brojem funkcija, sve ono što je ponuđeno kupcu iznimno je čvrsto i kvalitetno posloženo, odajući dojam da je riječ o praktički životnoj investiciji.

Tako uska, tanka i niska kutija u rukama ostavlja dojam profesionalnog uređaja, da ne kažemo komada vojne opreme. Same, funkcionalne opcije, rudimentarne su, i posvećene isključivo jednoj funkciji – pojačanju ulaznog signala s jednog analognog RCA ulaza.

Uz dva izlazna 6,3 mm konektora za slušalice na prednjoj ploči, Linear će nam ponuditi još i izlazni par analognih RCA konektora sa stražnje strane.

Izlazni analogni priključak znači da se Linear može koristiti i kao vrlo puristički koncipirano pretpojačalo, što je vrlo česta preferencija kod audiofila s dužim stažem, utjelovljena onom maksimom o “minimalnom uplivu u signal”.

Sa stražnje strane nalazi se i IEC ulazni konektor za strujni kabel, na kojem je integriran on/off prekidač. Posljednja funkcionalnost smještena je s donje strane uređaja – set DIP prekidača, kojim se može podesiti maksimalno pojačanje (gain), u koracima od 0, 10, 18 te 20 dB.

Kako ćemo pri korištenju Lineara u pravilu koristiti isključivo okretni potenciometar – a kad je o njemu riječ, u Lehmannu nisu radili nikakve kompromise – gumb od tokarene kovine pričvršćen je na cijenjeni ALPS mehanički potenciometar.

On je spojen na originalnu elektronsku topologiju njemačkog inženjera, koja se konceptualno odnosi na potpuno diskretni ustroj izlaznog stupnja u A klasi, bez imalo povratne sprege (zero feedback). Pritom su korištene vrlo kvalitetne elektronske komponente, od vrhunskih MKP kondenzatora nadalje, a sve to, napajano je predimenzioniranim toroidnim transformatorom.

Navedena topologija vremenom je stekla i veliku popularnost među DIY zajednicom, s obzirom na to da se radi o relativno jednostavnom sklopu koji potpada u kategoriju onih koji “izvrsno sviraju”, odnosno o ostvarenju Lehmannove ambicije o uređaju koji “reproducira glazbu”. Pojam “Lehmann clone” stoga je prilično česta pojava na tim specijalističkim internetskim forumima.

U pravilu je poriv za izgradnju takvih “klonova” i želja za poboljšanjem određenih značajki originalnih uređaja, koji su topološki dobro posloženi, no zbog razloga uvjetovanih tržišnom utakmicom (suradnja s dobavljačima elektronskih komponenata, borba s konkurencijom), i nisu realizirani na optimalnoj razini.

No kada promatramo originalni Lehmannov uređaj, moramo zaključiti da će ambiciozni samograditelji morati uložiti puno truda, a bogme i financijskih sredstava, da uopće dostignu razinu kvalitete izvedbe koju nam isporučuje Linear – a kamoli da ju i prestignu.

U tom smislu, sve one pomalo stereotipne pretkoncepcije o iznimnoj kvaliteti njemačkih industrijskih proizvoda, i “over-engineeringa” na kojem inzistiraju njihovi inženjeri i menadžeri, ovdje svakako padaju na plodno tlo.

Kad je riječ o Lehmannovom proizvodu, s punim pravom možemo reći – Švabo je Švabo.

Glazba preskače preko nelagode

Praktički čim se pojavio na tržištu, Linearovu iznimnu kvalitetu odmah su primijetili u komplementarnim industrijama. Tako je svjetsku slavu taj proizvod iz male njemačke manufakture stekao već 2005. godine na sajmu IFA, kada su u moćnom Sennheiseru odlučili predstaviti svoju tadašnju kolekciju slušalica, koristeći upravo Linear.

Nakon toga, Lehmann je vrlo brzo ušao i u tonske studije, od ARDova ogranka Westdeutscher Rundfunk (WDR), pa do glazbenih producenata velikih i vrlo zaposlenih zapadnoeuropskih pogona, servisirajući proizvodnju glazbenih sadržaja za vrlo zahtjevne slušatelje.

To je istodobno značilo i da je uspjeh na tržištu, kod privatnih kupaca, zagarantiran. Stoga smo bili vrlo znatiželjni što nam ovaj uređaj može ponuditi, s obzirom na to da se ubrajamo u onu skupinu korisnika koji se nikad nisu posebno navikli na korištenje slušalica.

Iako posjedujemo nekoliko uređaja s vrlo solidnim pretpojačalom za slušalice (TEAC-ov UD-505 DAC,
između ostalog),nekako nam rezultati koje smo znali dobiti čak i od priznatih modela slušalica nikad nisu bili “jači” od nelagodnog osjećaja koji na glavi (i ušima) ostavlja dugotrajnije korištenje slušalica.

Jedino razdoblje intenzivnijeg korištenja slušalica kojeg se možemo sjetiti jest ono u kojem je potomstvo bilo u najranijoj fazi, što je vjerojatno slučaj s kojim se mnogi od čitatelja mogu poistovjetiti.

Zato nam je kao svojevrsno otkrivenje, i – realno – pravi pokazatelj vrijednosti Lehmannova Lineara, došao određen trenutak u kojem smo pomislili kako se radujemo dolasku kući, i stavljanju slušalica na glavu.

Iako nismo isprobali neke od uistinu vrhunskih slušalica, odnosno uređaje te vrste temeljene na egzotičnim konceptima (planari i slično), kao u i svakoj kući ljubitelja glazbe, našlo se tu raznih modela kvalitetnih dinamičkih slušalica, kao i nešto IEM-a s balansiranim armaturama.

Što god da smo od toga uparili s Lehmannom, rezultiralo je autentičnim osjećajem zadovoljstva, potpunog prepuštanja glazbi, odnosno one senzacije koja je, na puno duži rok nego inače, jednostavno izbrisala pomisao na neugodan stisak školjki slušalica, ili pritisak čepova na ušnu školjku.

(Ot)putuj s mnom

Iako to ipak nisu bile višesatne sesije, kakve nam pruža dobro usklađeni hi-fi sustav, taj feel-good osjećaj potrajao je dovoljno dugo da su nam u sjećanju ostale isključivo glazbene izvedbe. Glazbene i akustičke performanse Lehmann Lineara su, naime, jednostavno fantastične.

Razlog zbog kojeg postoji segment ljubitelja zvuka koji priznaje samo slušalice kao ultimativni sustav za reprodukciju zvuka, stajao je čvrsto i nedvosmisleno pred nama. Toliko dubok, čvrst i iznimno definiran bas, samo će rijetka kombinacija pojačala, zvučnika i sobe moći predočiti u mjeri u kojoj to ovo malo njemačko pretpojačalo postiže – i to s relativno prosječnim slušalicama!

Slična stvar odnosi se i na srednji i gornji dio spektra, gdje smo ipak morali upotrijebiti malo imaginativne interpolacije, koju će, pak, vlasnici gore navedenih, tehnološki nadmoćnih slušalica, moći i izravno doživjeti.

Kako je danas kod javnih osoba amalgam objektivno nespojivih funkcija kojima se oni vole dičiti prilično čest slučaj (primjerice, poduzetnik- regulator), svakako je kontekstualno mačji kašalj ako umjetnika čijom smo se glazbom počastili nazovemo odvjetnikom-trubadurom. Paolo Conte svakako je punopravni član svjetske reprezentacije kantautora. Taj đenoveški original glazbenoj je javnosti puno dao i u čisto autorskom smislu, a istodobno i dan-danas figurira kao promotor i propagator jazza, uvezanog u osebujni lokalni stil, koji jednako duguje mediteranskom folkloru, kao i New Orleansu.

Ono što je, primjerice, definitivno postavilo Linear u krug autentičnih visokokvalitetnih audiouređaja, jest to što nam u njegovoj “Via Con Me” nije samo otkrivao najfragilnije čestice melodijske linije, nego je – uz to – neobičnom lakoćom izgradio kompletnu atmosferu, kojom su Conteove skladbe obilate.

Nas je, s ovih meridijana, na neki način odveo u imaginarnu kvarnersku uličicu ispranu kišom, uz mirise mahovine obrasle po stoljetnom betonu – to iskustvo podsjetilo nas je na to koliko koncentracija koju indiciraju slušalice, u svom izoliranom okruženju, može učiniti za taj imaginativni doživljaj glazbe.

Lehmann Linear uređaj je svakako vrijedan nemale investicije – potrajat će bez svake sumnje daleko duže nego većina drugih komada audioopreme, a nedodirljivim akustičkim kvalitetama pokazat će se kao pravi suputnik čak i uistinu vrlo sposobnim slušalicama.

Pitamo se, svakako, što mogu ponuditi skuplji Lehmannovi modeli, ako već ovaj osnovni svira tako iznimno. Bez obzira na to što je riječ o uređaju rudimentarne funkcionalnosti, sama činjenica da neku zamjerku jednostavno nije moguće naći, već govori sama za sebe. Jasna i nedvosmislena preporuka, bez ostatka.