Jacob navodi da je sustav stvorio neumoljivu kombinaciju udara i muzikalnosti držeći sve elemente pod kontrolom. Gipki i okretni, pripadaju vrhu audio proizvoda i bez obzira na vrstu glazbe, grešaka nije bilo – samo  zadovoljstvo.

Jacobova recenzija prva je kompletnog Momentum sustava i njegove se raskošne pohvale odnose na sva tri uređaja.
Ujedno, Momentum M400 Mono pojačalo proglašeno je Proizvodom godine!

Donosimo i izvatke iz teksta koji će biti objavljen u sječanjskom broju TAS-a:

“Ono što sam mogao čuti iz promjena koje je Dan napravio u pojačalima je nevjerojatan stupanj kontrole – sposobnosti da sa i najsloženiji dijelovi glazbenog tkiva razdvoje i velikom vjernošću učine lako razumljivim.

I nemojmo se zavaravati: ako želite pogoniti zvučnika kao što je WAMM, snage nikad neće biti dovoljno – za pogon je potrebno full-ange pojačalo, sva ostala neće biti dovoljna.

Na primjer, klavir sa Sony CD-a, Ax plays Haydn bio je gladak, tečan, nevjerojatno razgovjetnih nota koje Momentum prenosi.

Štoviše, sustav je reproducirao treperenje tona klavira nježno i osjetljivo, dozvoljavajući puni, zvonki zvuk a zatim postepeni nestanak u daljini. Eto, to nestajanje u daljini toliko teško ostvarivo a toliko omiljeno kod glazboljubaca, u Momentum kolekciji nalazi se u izobilju.

Ipak, nije sve samo pitanje tihog zvučnog praga i sjajnog nestajanja nota. Sljedeća je pojava da pojačalo čini instrumente i note propisne veličine – nikakvog preuveličavanja ili stanjivanja ovdje nema. I kod tihog slušanja klavira, ovakva mišićava pojačala čine sve odnose unutar glazbenog tkiva realnim i prirodnim. Na neki način zvuk postaje privlačniji jer lebdi u zraku – djeluje prilično sablasno, ali znamo da ako treba biti.

Najočitiji dobitak je fascinantna mješavina svilene glatkoće i kontrole… Ali Momentum ide tako daleko da ima snage i drži note kako se stvari ne bi otele kontroli.

Na Concordovom CD-u kojeg je producirao veliki jazz aranžer Benny Golson, primjerice, bio sam sasvim preuzet sa prikazom Momentum uređaja na pjesme poput “Whisper Not”, koje pjeva Al Jarreau. Čak i kada Jarreau ide jako duboko i bas linije mogu biti pomalo mračne na slabijim uređajima, sve  zvučalo jasno. Isto vrijedi i za glasovir. Na Golsonovom albumu najdublje note zvučale su s autoritetom, odlučnošću i bogatstvom koje su podsjetile na ono što sam nedavno čuo u New Yorku u Dizzyjevu Coca Cola Klubu.

Ponekad dođu trenuci kad treba odrasti, birati broj i zavibrirati molekule zraka. Monty Alexander SACD pokazao je kako je teško realistično reproducirati instrumente bolje od Momentum pojačala – snažan, rezonantan, robustan trombon podržan savršenom ritam sekcijom. Pozornica nije bila velika – bila je nalik pećini.

Što se vinila tiče, ništa se ne gubi – Pablo iz 1984 sa Milt Jacksonom, Ray Brownom, Cedar Waltonom, i Mickey Rokerom donio je Miltov čarobni vibrafon i svjetlucanje činela za umrijeti. Preciznost i snaga Waltova glasovira bili su očaravajući.

D’Agostino komplet će vam pružiti i rafiniranost i dozu raketnog goriva. Riječ koja opisuje sustav mogla bi biti dominantan, zapovjednički. Dan D’Agostino se vratio i spreman je za tutnjavu…