Na testu: Wilson Audio Yvette zvučnici

01. veljače 2018. | Recenzije

Na testu: Wilson Audio Yvette zvučnici

velj 1, 2018 | Recenzije

Prenosimo u cijelosti recenziju sa tooloud.co: Wilson Audio Yvette zvučnici na testu

Sustav za testiranje:
  • Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
  • Izlazno pojačalo: Pass X250.5
  • Pretpojačalo: Pass XP-20
  • D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
  • Analogni izvor: Clearaudio Concept/Clearaudio Verify/Concept V2 MM
  • Phono pretpojačalo: Clearaudio Nano
  • Digitalni izvor: MacBook Air (Early 2015), Fidelia, Audirvana Plus
  • Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
  • Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
  • Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
  • Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
  • Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
  • Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2
  • Interkonekti (RCA): Black Rhodium Rhythm, Marohei Cables CT Reference
  • Strujni kabeli: Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
  • Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
  • Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
  • Audio polica: Rondo Custom
  • Zvučnički stalci: NorStone Stylum 2
  • Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

Kada sam u lipnju prošle godine na blogu najavio Wilson Audio Yvette, nove zvučnike u ponudi jedne od najcjenjenijih audio tvrtki u svijetu, nisam ni pomišljao na to da ću ih svega 5 mjeseci kasnije imati na testu.

Kao prvo, riječ je o zvučnicima koji u Hrvatskoj zbog visoke cijene ne pronalaze lako kupca. Drugo, negdje u srpnju, ili čak kolovozu, krenule su prve isporuke i nisam očekivao da će se već krajem listopada naći u našim krajevima bez obzira na to što je postojala naznaka da bi mogli doći. No zahvaljujući domaćem distributeru, Audio cinema artu, ipak su stigli, na moje zadovoljstvo i zadovoljstvo svih posjetitelja prošlogodišnjeg Too Loud Festa koji su također imali prilike čuti Yvette u akciji.

I treće, ne skrivam da favoriziram Wilson Audio kao tvrtku već jako dugo i da za mene predstavlja apsolutni vrh kada je u pitanju proizvodnja zvučnika. Ne kažem da ne postoje i drugi vrhunski proizvođači zvučnika, daleko od toga, ali tko je imao priliku malo bolje čuti ili posjeduje Wilson Audio zvučnike, znat će zašto tvrtku izuzetno cijenim, a posebice ono što radi zadnjih 6, 7 godina.

Imao sam tu sreću da mi se u posljednje vrijeme pružila rijetka prilika da u relativno kratkom roku u vlastitom domu testiram dva nova modela zvučnika, Sasha 2 (39.000 eura) i sad Yvette (35.000 eura) te da ih usporedim sa zvučnicima vlastitog sustava, Sophia 3. Iako bi Yvette po konstrukciji trebala biti nasljednica Sophije, ona to ipak nije. Naime, bez obzira što se i dalje radi o jednodijelnom kabinetu, previše je tehničkih i konstrukcijskih razlika tako da je odlučeno napustiti naziv Sophia (zaključno s 3. reinkarnacijom) te je svjetlo dana ugledala Yvette. Naravno, u budućnosti možemo očekivati Yvette 2, 3, itd., sve dok se ne pojavi neka nova figura neobičnog imena i novih tehnoloških rješenja.

Razlika između Sophije 3 i Yvette prvenstveno čine nove ugrađene zvučničke jedinice. Umjesto invertne titanijske, u Yvette je ugrađena visokotonska jedinica meke svilenkaste kupole naziva Wilson Convergent Synergy Tweeter. Riječ je o posljednjoj, MK3 verziji koja se nalazi i u ostalim modelima zvučnika (Sasha 2 i Alexx 2) pa čak i u onom limitirane proizvodnje i najveće cijene – WAMM Master Chronosonic (555.000 eura, bez poreza).

Nova je i srednjetonska jedinica tj., preciznije govoreći, preuzeta je iz referentnog Alexandria XLF modela. 10-inčna bas jedinica originalno razvijena za model Alexx te za kasnije nadolazeći WAMM, također se našla u Yvette zvučnicima. Naravno, posljedično je konstruirana i potpuno nova skretnica.

Kabinet je izrađen iz famoznih Wilson Audio X i S materijala posljednje generacije. U pitanju su kompozitni materijali, kombinacija polimera, MDF-a, karbonskih i staklenih vlakana te tko zna čega još. Tu je Wilson Audio prilično tajnovit, ali činjenica je da se radi o materijalu koji uspješno umrtvljuje kabinet i čini ga izuzetno čvrstim i inertnim. Prilikom konstrukcije korišten je laserski vibrometar kako bi se što preciznije stavio fokus na kritične dijelove kabineta podložne vibracijama.

S obzirom na novi visokotonac, bitno drugačijih polarnih karakteristika od onog u Sophiji, vršni dio kabineta je zakrivljen prema naprijed kako bi se postigla fazna i vremenska usklađenost s ostalim ugrađenim jedinicama. Yvette je nešto viša od Sophije, neznatno uža i plića, ali zato teža. Ukupna masa iznosi gotovo 80 kilograma po zvučniku, dok pakiranje oba iznosi, za kičmu nosača, respektabilnih 223 kilograma.

Yvette je trosistemski bas refleks zvučnik. Pokriva frekvencijski raspon od 20 Hz do 25 kHz (+/- 3 dB) uz nazivnu osjetljivost od 86 dB (@1Watt/1 m/1kHz). Impedanca iznosi 4 Ohma te se spušta tek nešto ispod 3 Ohma (@90 Hz). Ovi tehnički podaci trebali bi donekle sugerirati da Yvette nije pretjerano težak teret za pojačala te da se stabilno ponaša u radu. Iz iskustva sa svojim te ostalim Wilson Audio zvučnicima koje sam testirao, rekao bih da se ne treba zavaravati te da generalno svi Wilson Audio zvučnici vole da ih se tjera s potentnim i stabilnim pojačalima. U suprotnom zaboravite da ćete izvući maksimum, pogotovo kod orkestralnih djela pri višim glasnoćama. Iako Wilson Audio navodi da bi minimalna preporučena snaga pojačala trebala iznositi 50 Watta, slobodno to pomnožite s 4 ili više.

Što se tiče izgleda, tu su stvari već odavno jasne. Wilson Audio zvučnici, ili izazivaju zgražanje ili divljenje. Najčešće je to ono prvo. Fratri, roboti, kante za otpad, samo su neki ‘epiteti’ koji se mogu pročitati diljem internetskog prostora. Naravno, takvo što nećete čuti ili pročitati od vlasnika. Da cirkus bude veći, Wilson Audio svoje zvučnike finišira auto lakovima te uz standardne, prilično neutralne boje, kupcima nudi mogućnost odabira bilo koje boje iz RAL kataloga. Jasno, uz priličnu nadoplatu.

Tu sad na red dolaze kričavo zelene, crvene, narančaste, tirkizne i ostale boje koje su uobičajene u auto svijetu, ali ne i u svijetu zvučnika gdje je većina naviknuta na drvo, odnosno na prirodne furnire. Jasno da su Wilson Audio zvučnici u takvom svijetu uljezi po pitanju izgleda, a da stvar bude intrigantnija, Wilson Audio namjerno oblikovanju pristupa gotovo spartanski te kao da se ne trudi postići estetsku vrijednost, već baš suprotno, naglasiti dijelove koji će bosti u oči.

Međutim, uživo se stvari prilično mijenjaju i to onog trenutka kada shvatite da je svaki zvučnik, od početnog u seriji pa sve do onog najskupljeg, besprijekorno izrađen. Nema tu odstupanja ni milimetar, pogotovo u skupljim, modularnim modelima gdje su dijelovi kabineta odvojivi. Ovdje precizna mehanika dolazi do maksimalnog izražaja.

Ono što mnogi proizvođača još nisu postigli kada je u pitanju lakiranje kabineta, jest postizanje potpuno glatke površine. Obično se govori o visokom sjaju, ali pažljivije promatranje otkriva ‘narančinu koru’. Wilson Audio je lakiranje doveo gotovo do savršenog procesa. Svaki zvučnik je višestruko lakiran (oko 10 slojeva laka) i poliran. U konačnici imate stakleno glatku površinu na svakom zvučniku.

Ako mene pitate, početna Sabrina, Sophia i Yvette su za moje pojmove lijepi zvučnici jer komuniciraju jednostavnost i čiste, ravne plohe i linije. Sa Sashom 2 i ostalim zvučnicima, zbog modularne arhitekture, stvari se bitno mijenjaju i ne mogu reći da sam oduševljen izgledom, ali to su jedni od rijetkih zvučnika kojima bih bez ikakvog problema pogledao kroz prste i objeručke ih prihvatio. Ovdje ona izreka – ‘ljepota dolazi iznutra’, dobiva na punom značenju.

Po isprobanom receptu, kada sam svojevremeno vlastite zvučnike dopremio pred zgradu te kad su i Sashe 2 prošle godine stigle na testiranje, zvučnici su izvađeni iz drvenih sanduka pa tek onda odneseni u stan na katu. Vjerujte, velika je razlika nositi 80 i 116 kilograma uz stepenice. Dobra je stvar ta, što su na zvučnicima montirani kotači, tako da ih je lako gurati i razmještati po prostoriji.

Nakon nekoliko dana, kada sam našao optimalnu poziciju, pristupio sam skidanju kotača te postavljanje na Stillpoints Ultra SS podloške. Ako se pitate zašto ne na originalne šiljke, odgovor leži u činjenici da su Stillpoints podlošci osjetno unaprijedili zvuk Sophia 3, ali i nedavno testiranih Sasha 2 zvučnika. Štoviše, često sam se pitao zašto Stillpoints podlošci nisu standardni dijelovi koji dolaze uz Wilson Audio zvučnike, ali to je sad već tema za neki drugi tekst.

Kako zvuči Yvette?

Jednom riječju – maestralno! Prije nego što detaljnije opišem zvuk, odmah dajem do znanja da je to najbolji zvučnik koji sam ikad testirao u svom sustavu. Točka. Je li osjetno bolji od Sophije 3? Je, tu nema dvojbe. A je li bolji od Sashe 2? Bolji je, ali tu već treba opreznije pristupiti zaključku. Naime, Sasha 2 traži više prostora i jaču amplifikaciju (čitaj: skuplju) da bi pokazao puni potencijal. U mom prostoru, s mojom pratećom opremom, Yvette se pokazao kao bolji zvučnik. Vodite računa i o tome da su cjenovno Yvette i Sasha 2 zvučnici vrlo blizu, što jednim dijelom jasno govori kakvi su Yvette zvučnici.

Poput Sasha 2 zvučnika, i Yvette su u stanju rekreirati ogromnu zvučnu pozornicu u kojoj nestaju u potpunosti. Možete u njih gledati koliko god želite, ali zvuk ne dolazi iz zvučnika, već između, ispred, iza, okolo. Naravno, ako baš snimak ne forsira lijevi, odnosno desni kanal. Zaista je čudnovato kako tamne gromade, svaka teška 80 kilograma, baš poput Sashe 2, iščeznu u prostoru.

Naspram Sophija, najveći pomak u zvuku događa se u visokotonskom području. Ponovno se novi visokotonac pokazao superiornijim, s finijom ekstenzijom i boljom povezanošću s ostatkom spektra. Detaljan je do zapanjujućih granica, ali nikad preanalitičan ili naporan. Ako je snimak dobar i ako imate izvor dostojan ovakvog zvučnika, moći ćete čuti frapantnu količinu detalja u glazbenom zapisu.

Tu gospodsku uglađenost i bešavnu povezanost, između ostalih, mogao sam čuti i na albumu Tsuyoshija Yamamota i Marca Bosca – Live at Brazilian Embassy in Tokyo (2005., Koala Record Co. ‎- KBCW-117) kroz kompozicije Sunset Colors, Inútil Paisagem i Naima, u kojima su se odlično stopili zvuci Yamamotovog klavira s udaraljkama, zvončićima i činelama Marca Bosca. Ako volite nešto smireniji jazz u kombinaciji s egzotičnim instrumentima, preporučujem slušanje ove japansko/brazilske kombinacije. Odličan album.

Koliko pak duboko u bas područje Yvette mogu zaorati, provjerio sam s Trentemøllerom i albumom The Last Resort (2006., Poker Flat Recordings ‎– ALARMFCD 103). Riječ je albumu koji žanrovski spada pod elektroniku, odnosno stilski gledajući pod ambient, minimal i dub. U prijevodu to znači da ćete na albumu pronaći bas dionice koje su u stanju pri većim glasnoćama izbiti štokove iz zida, prozore iz okvira, rastjerati životinje u radijusu od 100 metara te navući vječiti gnjev susjeda. Budete li to radili u kasnijim satima, očekujte i uniformirane goste. Ja sam se držao subote prijepodne kada je većina susjeda na tržnici, uključujući i moju suprugu.

Slušao sam čvrst, brz i artikuliran bas. Rekao bih da Sophia 3 ipak ide mrvicu dublje i da djeluje voluminoznije, ali ne i čvršće. Oba zvučnika, i Sophia 3 i Yvette, ne mogu se po pitanju basa mjeriti sa Sashom 2 jer ovi ipak imaju ugrađene dvije bas jedinice i pružaju osjetno bogatiji fundament. No, Sasha 2 je daleko zahtjevnija po pitanju izbora i snage pojačala, tako da se u mom slučaju Yvette bolje snašla u bas području, odnosno općenito u interakciji zvučnik-soba.

Što se tiče samog albuma, spomenuo bih da je s istim albumom prošle godine Alan Sircom testirao WAMM Master Chronosonic zvučnike, odnosno s kompozicijom Chameleon. Ako imate hrabrosti i ne bojite se susjeda, pokušajte Chameleon natočiti malo jače i slušajte što se događa. Bez brige, nećete biti jedini čiji su zvučnici pali na koljena i molili za milost.

No, vratimo se u realan svijet i glazbi koja mi je ipak bliža i koja će dati cjelovitiju sliku o tome tko je i što je Yvette. Odabrao sam Psalmus Hungaricus, Zoltána Kodályja, u izvedbi Simfonijskog orkestra i zbora danskog nacionalnog radija, pod vodstvom Sir Charlesa Mackerrasa (1994., Chandos ‎- CHAN 9310). Ovdje sam mogao jasno čuti koliko ustvari Yvette mogu uvući u glazbu. Izvrsna separacija glasova muško/ženskog zbora te instrumenata, kroz slojevit glazbeni prikaz pun teksture i odlične dinamike, stvorio je onu snažnu iluziju koja stavlja slušatelja direktno u koncertnu dvoranu. To je istinski užitak, kada svjesno znate da ste prevareni, odnosno da vas je sustav prevario.

Naravno, za tu velebnu prevaru ogromnom dijelom zaslužni su Yvette zvučnici. Zahvaljujući toj rijetkoj sposobnosti da briljira u svim zadanim parametrima, ne preostaje vam ništa drugo nego da se prepustite preslušavanju albuma za albumom. Obuzeti ste osjećajem i ogromnom radoznalošću kako pojedini albumi, koje ste dosad stotinu puta preslušali, zvuče s ovim zvučnicima. Zanima vas, koliko ste i što ste sve dosad propustili.

Još jedan album koji mi je otvorio oči, pardon, uši, bio je Torda Gustavsena, Hymns and Visions iz 2005. godine. Riječ je o neslužbenom albumu, tzv. bootlegu, ali ujedno i o izvrsnoj snimci. Koncert je održan u sjevernonjemačkom luteranskom samostanu (Klosterkirche Loccum) gdje je uz Torda Gustavsena na klaviru nastupio i Jarle Vesperstad na bubnjevima te pjevačica Simin Tander.

Zvučnici su uspjeli ispoljiti svu suptilnost glasa Simin Tander, dok su s druge strane cijeli trio precizno opisali u crkvenom prostoru. Uz to, u snimci se osjeća zrak koji okružuje instrumente i intimna atmosfera. Album je sam po sebi genijalan, ali u ovakvom svjetlu predstavlja pravu audiofilsku poslasticu jer ste u stanju čuti mikrodinamičke otklone koji vokal i instrumente spajaju u organsku, gotovo opipljivu glazbenu predstavu.

Ne mogu reći, i ne bi bilo objektivno, da napišem da sam ostao zakinut za glazbu sa Sophia 3 zvučnicima, ali Yvette ipak ispisuju dodatne stranice knjige ili preneseno u glazbeni svijet, nude – ‘bonus tracks’. Tehnološki napredak je jasno čujan i očito Wilson Audio snažno grabi naprijed i pomiče granice u proizvodnji zvučnika.

Nažalost, sve što u životu vrijedi dolazi s cijenom. Sophia 3 zvučnicu su prema cjeniku domaćeg distributera iz 2012. godine koštali u standardnom finišu 20.000 eura. Iako se Yvette direktno ne naslanjaju na Sophia 3 zvučnike iz svih ranije navedenih razloga, ipak zauzimaju mjesto u ponudi trosistemskih monovolumenskih zvučnika, odnosno mjesto gdje se Sophia 3 upravo nalazila. Sada to mjesto košta 35.000 eura, što je enorman rast cijene. Doduše, treba uzeti u obzir da je, zahvaljujući skoku dolara i općenitom dizanju cijena samog proizvođača, zadnja cijena Sophia 3 zvučnika pred obustavu proizvodnje iznosila oko 27.000 eura. Ako tako gledate, onda možda ova cijena manje boli, iako u to čisto sumnjam.

No, kako god, cijena je takva kakva je i nude vam se dvije opcije – kupi ili ostavi. Osobno sam morao ostaviti jer trenutno Yvette ulazi u nedostižan cjenovni razred. Međutim, činjenica je da je Yvette izvanserijski zvučnik koji bez ikakvog problema može biti tzv. ‘exit level speaker’ iliti ‘zvučnik za penziju’. Zaista je teško u normalnim uvjetima zamisliti bolje. Mogu odsvirati gotovo sve što zamislite i to na zavidnom nivou. Želite li prvoklasnu pozornicu? Tu je. Želite li izuzetnu dinamiku? Izvolite. Želite li savršen tonski balans i vremensku usklađenost? Poslužite se. Želite li uživati u glazbi i zaboraviti da uopće imate zvučnike? Nema problema, kad god poželite.

Na kraju moram zaključiti da nemam za čime žaliti. Sretan sam što sam dobio priliku testirati zvučnike ovakvog kalibra, napraviti usporedbu te steći novo iskustvo. Ako ništa dugo, sad mogu mirne duše otići u svibnju u München na još jedan High End i poslušati što se sve nudi za 35.000 eura. Pazite što vam kažem, još će ispasti da su Yvette ‘best buy’ zvučnici.

Cijena: 35.000 eura 

Zvučnike ustupio:
Audiocinema Art
Mesnička 9
10000 Zagreb
Telefon: +385 1 4847 875